Početna Vijesti “Dresirani smo“ i naučeni na nemoć, tako da možda nikad i ne...

“Dresirani smo“ i naučeni na nemoć, tako da možda nikad i ne spoznamo jačinu svoga glasa

Opšti izbori su iza nas i dok čekamo ponovljene izbore na nekim biračkim mjestima i potvrđene rezultate izbora, ne smijemo zanemariti zabrinjavajući trend. Trend koji govori o niskoj izlaznosti. Prema trenutnim podacima Centralne izborne komisije, broj izašlih na izbore za nivo Parlamenta FBiH je svega (44,75%).

S obzirom na sporu dinamiku obrade glasačkih listića sa biračkih mjesta podaci o izlaznosti nisu potpuni, pa će broj izašlih na izbore rasti, ali neznatno.

No, već je vidljivo da je izlaznost manja nego na prošlim izborima, iako se zemlja nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji.

Zašto je izlaznost toliko mala pitali smo sociologa i profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Amera Osmića.

“Prije svega, ovaj podatak govori da politički subjekti koji su participirali u izbornom procesu nisu uspjeli motivirati građane da iskoriste svoje biračko pravo, što je poražavajuće za društvo koje tendira da bude demokratsko. Nadalje, smatram da su mnogi faktori uticali na katastrofalnu participaciju građana u izbornom procesu. Prije svega svjedočimo demografskom egzodusu građanki i građana iz BiH mahom mlađih, zatim nepovjerenje u politiku i donosioce odluka a samim tim i u izborni proces su faktori koji se ne smiju zanemariti”, kaže Osmić za BUKU.

Problem niske izlaznosti je i malo povjerenje građana u izborni proces, što pokazuju i rezultati istraživanja javnog mnijenja na temu izbornog procesa u BiH koje je prije izbora objavio OSCE. Prema tom istraživanju građani BiH ne vjeruju institucijama uključenim u izborni proces. Nijedna institucija uključena u provođenje izbora nije dobila povjerenje više od 16% ispitanika. Šest od 10 ispitanika ne vjeruje Centralnoj izbornoj komisiji BiH, a 64,4% ispitanika ne vjeruje biračkim odborima.

“Sumarno kazano, ovaj izborni ciklus nam je još jednom pokazao da izbori moraju biti transparentniji i proces glasanja jednostavniji. Nadajmo se da ćemo već na lokalnim izborima moći kazati da su oni koji organiziraju izborni proces uvidjeli slabosti procesa i omogućiti djelomičnu a zašto ne i potpunu digitalizaciju ili elektronsku podršku izbornom procesu i značajno umanjiti prebrojavanje glasačkih listića i time ubrzati process, ali i uticati na sveopću percepciju građana, da na izborima ne pobjeđuju oni za koje su građanke i građani većinom glasali, nego oni u čije se ime nakon zatvaranja biračkih mjesta „glasovi“ evidentiraju”, dodaje Osmić.

U psihologiji kao i u sociologiji postoji nekoliko fenomena koji bi mogli opisati ovakvo trenutno stanje u BIH.

Psiholog Elvedin Kahrović kaže da je jedan od glavnih razloga neizlaska na izbore, koji su najbolji način za promjene, naučena nemoć.

“Mi u Bosni i Hercegovini imamo trans-generacijski prenos traumatskog iskustva kao i osjećaja nemoći. Većina osoba sa kojima sam imao priliku da uživo razgovaram o ovoj temi su mi dali sličan odgovor: – svakako će glasovi biti pokradeni i nevažeći, džaba ću izaći da glasam kao da će moj glas nešto značiti. Dakle ljudi nisu uvjereni da njihov glas vrijedi, da oni imaju moć da promijene situaciju svojim glasanjem već su se prepustili naučenoj nemoći”, kaže Kahrović.

Uvjereni u moć političkih partija i nesvjesni da je moć u njihovim rukama, građani odbacuju šansu da sami nešto mijenjaju misleći da je to samo teorijski moguće. Nedostatak političke pismenosti i društvene svijesti drži nas zaroboljene u sopstvenom i neopravdanom osjećaju nemoći.

“Naučenu nemoć možemo vidjeti na primjeru dresiranja slona. Ako ste negdje bili na Tajlandu mogli ste vidjeti da veliki slon na svojoj nozi ima veoma tanak lanac koji lagano može prekinuti samo kada bi bio svjestan svoje snage, veličine i moći. Kao društvo “dresirani smo “ i naučeni na nemoć tako da možda nikad i ne spoznamo jačinu svoga glasa, svoje moći i snage”, kaže Kahrović.

Za dvije godine održavaju se Lokalni izbori, a građani imaju dovoljno vremena da nauče i istraže svoju moć koja se ogleda u jednom lakom predmetu – olovci. Do tada, građanska moć se iskazuje protestima, lobiranjima, prisustvom na javnim raspravama, peticijama, zahtjevima…