fbpx

Djeca crtaju ono što vide i vole, ali i svoje strahove

Sva djeca uživaju u crtanju. Ono je uvijek bilo omiljena dječja igra – koja, kao i svaka druga, dosta govori o potrebama djeteta, njegovom senzibilitetu, pa i strahovima.

Pored radosti i zabave koje nudi, veoma je važna za intelektualni, kao i socijalno-emotivni razvoj mališana, zbog čega je treba poticati, hrabriti i pratiti.

Crtež je, takođe, pokazatelj djetetovog razvoja i napretka. Mnoga čula su tu aktivna: čulo vida, motorika, a crtež je povezan i s razvojem govora. Kada su sve te funkcije u redu, postoji nekoliko faza razvoja crteža koje se mogu kvalifikovati, razvrstati i pratiti. Njima su obuhvaćeni gotovo svi elementi djetetovog napretka – kognitivni (spoznajni), grafomotorički i emocionalni.

Od trenutka rođenja, dijete je svjesno svijeta oko sebe: vidi boje, osjeća mirise, čuje zvukove – i na svoj način ih doživljava i utiskuje u svijest. Kasnije ta imena, lica i zvukovi dobivaju jasniju definiciju i izraz (mama, tata, kuća, drvo…). U kasnijim fazama razvoja, dijete ih “bilježi”, radi zapis o njima putem crteža.

Švrljam, šaram, crtam

Već oko 15. mjeseca djeca uzimaju olovku – ti prvi pokušaji ne predstavljaju ništa osim radosti prvog šaranja. Prvi crteži su, u stvari, vježba motorike, prelaska pokreta prilikom crtanja iz ramena i lakta na finije pokrete ruke i prstiju.

Oko 20. mjeseca počinju se pojavljivati prvi kružni oblici, koje dijete prepoznaje i imenuje.

Prvi definisani crtež se javlja u uzrastu od dvije i po godine, i obično predstavlja ljudsku figuru. Prvi crtež čovjeka je uglavnom isti kod sve djece: velika glava iz koje polaze ruke i noge. Oči, nos i usta su detalji koji dolaze kasnije.

Prvi “pravi” crtež

Treća godina života se uzima za prvu važnu fazu u razvoju crteža.

Veoma je važan trenutak slušanja i obraćanja pažnje na ono što dijete čuje – na primjer, na zahtjev da nacrta nešto, i trud da to učini.

U ovoj fazi je važno da razgovarate s djetetom, koje će i samo biti raspoloženo za objašnjenje onog što crta.

Čovjek i kuća kao teme

Ljudski lik je jedna od najčešćih tema dječjeg crteža – od najmlađeg uzrasta, pa sve do kasnijih faza, u kojima će se vještina njenog prikaza usavršavati.

Sljedeći tipičan crtež je crtež kuće, koji je nešto složeniji i zahtijeva povlačenje ravnih i kosih linija. Kako ruka postaje slobodnija, na papiru će se pojaviti valovite linije, koje se pretvaraju u sliku drveta ili cvijeta.

Najjednostavniji crtež stabla, kombinovan s uspravnim linijama iz kojih izvire kružna krošnja – dijete će, kao i prvi crtež čovjeka, obogatiti detaljima.

Izražavanje emocija

Dijete crta po sjećanju, to jest po načinu na koji vidi i doživljava određeni predmet.

Prisutan je i trenutak u kojem uvećano crta stvari koje su mu privlačne. Može biti prisutno i takozvano rendgensko prikazivanje stvari.

Dijete najčešće crta ono na što usmjerava pažnju, pa iz tog razloga crteži mogu puno reći o njegovom unutrašnjem svijetu.

Simbolika crteža

U psihologiji se i inače najčešće analiziraju crteži na kojima je porodica, jer oni mogu puno otkriti. Najvažnija osoba na crtežu za dijete se obično crta skroz lijevo – ta figura može i veličinom dominirati crtežom.

Djeca crtaju afektivno, pa će predmete i ljude koji su im važni i koje vole nacrtati uvećane u odnosu na ostale dijelove crteža. Dijete će obično nacrtati sebe pored te figure ako provodi dosta vremena s njom.

Ponekad će odbiti nacrtati pojedine članove porodice, naročito ako su u pitanju braća i sestre, ali to vas ne treba brinuti. Uglavnom je u pitanju mala doza ljubomore koju djeca u tom uzrastu imaju. Nekada se može desiti da izostave jednog roditelja, najčešće oca, uz obrazloženje da je “na poslu”.

Ne namećite svoje mišljenje

U praćenju likovnog izraza budite oprezni sa savjetima i usmjerenjima koje dajete djetetu. Treba ga usmjeriti i razgovarati s njim, ali treba da se suzdržite od ideje da mu vodite ruku prilikom crtanja. Treba biti vrlo oprezan, jer je crtanje važan način učenja, koji se agresivnim pristupom roditelja narušava. Uložen trud i vrijeme na određenu figuru i predmet takođe puno govore o djetetovom stavu prema njemu.

Naravno, jedan ili dva crteža iz istog razdoblja neće biti dovoljni da se stvori kompletna slika o djetetovom unutrašnjem svijetu, ali zato ostavlja prostora da se izvedu pogrešni zaključci i brojne greške. Simbolika boja je važna, ali je važnije naše znanje o tome koja je boja našem djetetu omiljena i koje figure tom bojom boji.

Bube, pauci, čudovišta i insekti – u jednoj fazi mogu biti ilustracija nekog straha, ali isto tako mogu biti nacrtani pod uticajem nedavno viđenog crtanog filma, ili priče koje je dijete čulo, ili događaja koji ga je zadivio ili uplašio. Kroz razgovor ćete najbolje zaključiti kako stvari stoje.

Važno je uzeti više crteža djeteta iz istog razdoblja i vidjeti koji se motivi ponavljaju, kao i koja boja i emocija na njima prevladavaju.

(Nezavisne)

Dental Studio Prijedor
ASHA prodaja vozila