Početna Biznis DISKRIMINACIJA I EKONOMIJA Zbog zapostavljanja žena BiH gubi 4,8 miliona maraka godišnje

DISKRIMINACIJA I EKONOMIJA Zbog zapostavljanja žena BiH gubi 4,8 miliona maraka godišnje

Samo trećina od ukupnog broja radno sposobnih žena u BiH ima formalno zaposlenje, pa se zbog ograničenog učešća žena na tržištu rada godišnje izgubi 16 odsto BDP-a.

Potvrdio je to nanoviji izvještaj Međunarodne finansijske korporacije IFC u BiH, članice Grupacije Svjetske banke.

Kada se ovaj procenat pomnoži sa zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH o BDP-u, računica pokazuje da je BiH, zbog diskriminacije žena u oblasti zapošljavanja, svake godine na gubitku od oko 4,8 miliona KM.

Lada Buševac, šefica Kancelarije IFC u BiH, rekla je da postoje mnogi razlozi za nezaposlenost žena, kao što su nedostatak vještina, nedostatak adekvatnih radnih mjesta, ali da je jedan presudan.

– Najčešći razlog za zaostajanje u zapošljavanju žena je nepostojanje dovoljno razvijene infrastukture, koja bi trebalo da pomaže ženama da lakše nađu i zadrže posao – ocijenila je ona.

Vrtići nedostupni i skupi

Prema nenim riječima, ženama nedostaje ona vrsta infrastrukture kojom bi im se olakšalo ispunjavanje porodičnih obaveza, među kojima je najznačajnija briga o djeci, da žene ne bi morale razmišljati da zbog roditeljstva, kako se izrazila, “žrtvuju želju za napretkom i razvojem karijere”.

– Pokazatelji govore da se trenutno u BiH, u 60 odsto slučajeva, djeca čuvaju kod kuće. Vrtića nema dovoljno ili nisu finansijski dostupni, a da bi bili, potreban je posao. I tako sve u krug – izjavila je Buševac na konferenciji “Stvaranje boljih radnih mjesta i odgovorni poslodavci donose promjene za žene”.

Ona je naglasila da je pitanje brige o djeci društvena odgovornost, a ne žensko pitanje, te dodala da je u prezentaciji izvještaja na ovoj konferenciji prikazan primjer 10 firmi iz isto toliko zemalja, koji pokazuju da su problemi u ovoj oblasti slični, bez obzira na razvijenost zemlje.

Buševac je naglasila da postoje rješenja za ovu problematiku, ali da ona zavise od firme i sektora u kojem posluje, te dodala da su prisutni i važni kulturološki i socijalni preduslovi.

Ona je izrazila nadu da će se biti kreativnih rešenja, koja će inspirisati, kako privatni, tako i javni sektor u BiH, da stvori bolje uslove za veće zapošljavanje žena.

Djeca (ni)su samo ženska briga

Kristen Njuit, jedna od autorki izvještaja, rekla je da je od velikog značaja da se rodna ravnopravnost ne posmatra isključivo kao “žensko pitanje”, već kao ključ za širi proces ekonomskog i društvenog razvoja.

– Nemogućnost korištenja kvalitetne i prihvatljive brige za djecu je i dalje najznačajnija prepreka većem učešću žena na tržištu rada, zato što uvijek, u pravilu, žene mnogo češće nose odgovornost za brigu o djeci od muškaraca – istakla je Njuitova.

U izvještaju se, prema njenim riječima, razmatraju uloge privatnog sektora u pružanju kvalitetne brige o djeci, te brige koja je finansijski dostupna. On razmatra 10 različitih studija koje pružaju smjernice firmama, kako da omoguće brigu o djeci, što, kao krajnji rezultat, omogućava dobit i kompanijama i zaposlenima.

Tradicionalni način razmišljanja, po kojem je briga o djeci gotovo isključiva briga majke, prema mišljenju aktivistkinja koje se bore za ravnopravnost žena, jedan je od značajnih prepreka ravnopravnom zapošljavanju mladih žena.

Svjedoče o tome i podaci o korištenju porodiljskog odsustva u RS, mada ni u Federaciji BiH situacija nije bitno drugačije.

Iako već sedam godina zakon izričito daje mogućnost i očevima da koriste “porodiljsko odsustvo”, oni to pravo koriste u manje od jedan odsto slučajeva.

– Statistika pokazuje da je u ukupnoj masi onih koji koriste porodiljsko odsustvo broj očeva gotovo zanemarljiv. U 2017. godini od oko 3.200 roditelja, ovo pravo je koristio samo 31 otac. Najveći broj očeva ovo pravo koristi u većim gradovima, prije svega Banjaluci, gde je 2017. bilo 19 očeva na porodiljskom – kaže Marko Milisav, portparol Javnog foda za dječju zaštitu RS.

Ddodje da u svega 0,96 odsto slučajeva na porodiljko idu očevi, ali da je i to značajno povećenje u odnosu na 2016. godinu, kada su ovu zakonsku mogućnost iskoristila 22 oca, ili u odnosu na 2011. godinu, kada su u samo 11 porodica brigu o bebama preuzele tate, kako bi se mame mogle vratiti na posao.

Kad su radnici zadovoljni firmom

U Kompaniji “DM” kažu da im ne bi predstalvjalo problem ako bi neko od njihovih zaposlenika, mladih tata, podnio  zahtjev za porodiljsko.

Direktor “DM”-a u BiH Damir Šlosel kaže da ova kompanija omogućava svojim zaposlenim da nađu ravnotežu između poslovnih i privatnih obaveza, a prisutna je i fleksibilnost na radnom mjestu. Dokazano je, kaže, da zadovoljstvo zaposlenih u nekoj firmi raste kada poslodavac “osluškuje” i ispunjava potrebe svojih radnika.

– Mi svake tri godine sprovodimo ispitivanje zadovoljstva naših zaposlenih o okruženju u kom rade, a posljednje takvo ispitivanje, koje je bilo pre dvije godine, pokazalo je da je 94 odsto zaposlenih bilo zadovoljno onim što im firma pruža i rado bi ostali da rade u njoj – istakao je Šlosel.

Otac se, ipak, ne može poroditi

Diskriminacija u radu na osnovu roda, odnosno stav da je za odgoj djece odgovorna gotovo isključivo žena, ogleda se i u jeziku kojim su pisani zakoni.

Tako se i u Zakonu o radu BiH i u Zakonu o dječjoj zaštiti, odsustvo od najmanje godinu dana, zbog odgoja i njege novorođenog djeteta, još uvijek se zove “porodiljsko odsustvo”, mada ga po zakonu mogu koristiti i očevi, koji se, biološki, ne mogu “porađati”.

U Zakonu o radu ovaj korpus prava je smješten u odjeljak “posebna zaštita žene i materinstva” što takođe implicira da su mala djeca ženska briga. Protiv ovakvog jezika i stavova već godinama se bori pokret za ravnopravnost žena i muškaraca.

(Blic)

Dental Studio Prijedor