Početna BiH Diplomirani pravnik nastavio porodični zanat i profesionalno se bavi grnčarstvom

Diplomirani pravnik nastavio porodični zanat i profesionalno se bavi grnčarstvom

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Emir je u potpunosti preuzeo posao koji je radio njegov pokojni otac, povezao se sa mušterijama i kooperantima. Od oca je primio ogromno znanje, a vještinu pravljenja predmeta i posuđa od gline stekao svakodnevnim radom.

Emir Ohran grnčarski zanat nije mogao da zaobiđe. Susreo se sa njim još kao dječak, jer njegov otac imao je svoju radionicu i profesionalno se bavio tim zanatom. Još kao tinejdžer, završavajući srednju medicinsku školu, sa ocem je radio u porodičnoj radionici, pomažući mu oko pripremanja materijala i ostalih obaveza. Nakon srednje škole, Emir je školovanje nastavio na pravnom fakultetu, gdje je i diplomirao. Kasnije je naučio njemački jezik i jedno vrijeme živio u Njemačkoj, gdje je radio kao medicinar. Spletom životnih okolnosti, morao se vratiti u domovinu, a nakon očeve smrti, Emir je nastavio da vodi porodični zanat i to veoma uspješno.

U razgovoru sa novinarom Buka magazina, Emir je ispričao svoju zanimljivu priču i interesantne stvari vezane za grnčarstvo i zanatlijski život koji provodi u radionici u selu Liješe nadomak Visokog.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Od malih nogu sam upoznat s grnčarijom i od oca sam učio kako se priprema materijal i izrađuju predmeti od gline. U početku sam radio jednostavne predmete kao što su pepelnice i te manje stvari, a kasnije uz instrukcije oca izrađivao sam složenije i veće posuđe. Kasnije sam nastavio da mu pomažem u poslu i kada sam završavao srednju školu”, kazao je Emir na početku razgovora.

Emir je u potpunosti preuzeo posao koji je radio njegov pokojni otac, povezao se sa mušterijama i kooperantima. Od oca je primio ogromno znanje, a vještinu pravljenja predmeta i posuđa od gline stekao svakodnevnim radom. Na njegovim policama mogu se naći razni predmeti.

”Pravim standardne posude: bosanski lonac različitih veličina, pršulje, tepsije s poklopcem, raznorazne zdjelice za restorane. Izrađujem bardake, kasice za novac, pepelnice, vaze i slično. Mada najčešće radim predmete za praktičnu upotrebu, to jeste posuđe, po narudžbi radim i suvenire”, objasnio je Emir.

Bosanski lonac je predmet koji, kako mu i ime kaže, spada u dio bosanskohercegovačke tradicije i jedan je od predmeta koji mladi grnčar najčešće izrađuje.

”Glineni lonac je i dan danas jako popularan i ljudi ga naručuju iz raznih djelova naše države, ali i regiona. U njemu se odlično kuhaju naša tradicionalna jela poput graha, sarme, gulaša, u kojima poprimaju poseban ukus, a i mnogo je zdravije u njemu pripremati hranu nego u loncima i šerpama izrađenim savremenim toksičnim materijalima. Glineni lonac se može upotrebljavati i tako što se stavi direktno na žar, ali ipak je preporučljivije da se koristi tako što ćemo ga staviti na neku platu ili ringlu”, istakao je naš sagovornik.

Emir svoje premete izlaže i po sajmovima i etno selima, a predmeti koje je izradio njegov otac nalaze se u ”Etno avliji Mačkovac” nadomak Banovića. Njegov otac sarađivao je sa muzejima u Kaknju i Visokom, te sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu, za koje je izrađivao posude posebnih oblika. Tu je osnovcima držao časove iz grnčarije i praktično im pokazivao proces izrade glinenih predmeta.

”Sve vezano za ovaj posao nastavio sam tamo gdje je moj otac stao, pa danas sarađujem sa istim ljudima. U Etno avliji Mačkovac imam mjesto gdje izlažem svoje posuđe, a tamo ponekada po potrebi na licu mjesta izrađujem predmete, ako je neko TV snimanje, ili za turiste, kako bih zainteresovane upozno sa procesom izrade predmeta od gline. I moja radionica je uvijek otvorena za svakoga ko želi da se upozna s grnčarijom, a tu mogu i direktno da kupe moje proizvode”, objasnio je mladić.

Od pripreme materijala do izrade, Emir se vodi tradicionalnim načinom rada koji nije nimalo lak. 

”Po glinu idem u šumu, gdje je lično iskopavam. Sa sobom imam i pomoćnika pošto se radi o najzahtjevnijem dijelu posla. Glinu iskopavam na mjestima između opština Kiseljak i Visokog, tu je najbolja i najkvalitetnija. Postoje dvije vrste gline takozvana ljuta i slaba i da bi se do nje došlo treba se kopati i do tri metra dubine. Glinu dopremam traktorom u radionicu i onda slijedi povezivanje ljute i slabe gline. Glinu stavljam u slojevima u kadu gdje sipam vodu i kada se materijal omekša prebacujem ga u specijalnu mašinu u kojoj se povezuju te dvije vrste gline. Naravno, ta mašina je na struju i jedino je ona, može se reći, savremeniji stroj da se ne bi gubilo vrijeme u procesu miješanja. Nekada se to radilo ručno, ali danas smo ubrzali taj proces. Kad se sve izmiješa, materijal je spreman za obradu. Obrađena glina, to jest napravljeni predmeti se suše u posebnim starinskim pećima na drva i kasnije su spremni za upotrebu odnosno prodaju”, objasnio je Emir.

Trenutno se na području Visokog grnčarijom bavi osam zanatlija i pretežno su to stariji ljudi. 

”Oni imaju djecu koju bi mogli naučiti zanatu, ali slabo ko od njihovih potomaka hoće i može da se bavi grnčarijom. Možda njih par pomažu svojim očevima, ali ne bave se aktivno tim zanatom jer imaju svoje poslove, rade po firmama i slično. Oni baš stariji grnčari više i ne mogu intenzivno da se bave ovim teškim poslom, tako da danas i nema mnogo aktivnih grnčara koji se isključivo bave ovim zanatom. Slabo je ko i zainteresovan da uči ovaj zanat. Dok je otac bio živ, imao je dva učenika. Došao mu je jedan čovjek od svojih pedesetak godina iz Travnika i jedna djevojka od svojih tridesetak godina. Njih je obučavao nešto malo više od mjesec dana. Bili su tu svaki dan i učili. Otac ih je učio radu na kolu, međutim, oni su naučili samo te neke manje posude i predmete da prave”, pojasnio je Emir.

On je dodao da vješt grnčar manji glineni lonac može izraditi za petnaestak minuta, a onaj veći za četrdesetak, ali da bi se došlo do te brzine izrade majstor mora da provede u radionici mnogo vremena, a potrebno je posjedovati i talenat.

Emir kaže da mu je za sada grnčarija jedini izvor prihoda i da se isključivo posvetio ovom zanatu. Međutim, on je diplomirani pravnik i planira da se zaposli u struci, i svjestan je da će, ako krene raditi posao za koji se školovao, imati manje vremena za grnčarsku radionicu.

”Znam samo da za sada neću ići nazad u Njemačku, ali tragam za poslom pravnika i ako eventualno budem došao do njega, a nadam se da hoću, to me neće omesti da se i dalje bavim ovim zanatom. Čime god se budem bavio, uporedo ću se baviti grnčarijom”, rekao je Emir na kraju razgovora.

Buka