Dani kada je 1992. godine održan Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine najznačajniji su u historiji ove zemlje i ne mogu se ni sa kojim drugim datumom i događajem porediti.
„Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana(bošnjaka, Bosanskih Srba, Bosanskih Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“, glasilo je referendumsko pitanje, na koje su potvrdno odgovorili svi oni kojima je matična republika bila važnija od umiruće (krnje) savezne države.
Ustvari, Socijalistička federativna republika Jugoslavija je, kasnije će se doznati kada su isplivali mnogi dokumenti i planovi, desetljećima prije bila teški bolesnik, čak i onda kada je, paradoksalno, bilježila najveće uspjehe i uzlete na ekonomskom, društvenom, umjetničkom, sportskom, pa i političkom planu. Strani neprijatelji i domaći izdajnici su to dobro znali i na tome (često udruženo) radili, a prve dramatične najave „unutrašnje pometnje i eksplozije krize“ stigle su početkom 1978. godine, kada je, kako bilježe hroničari, „vrlo bolesni i stari“ predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito posjetio Sjedinjene Američke Države.
Kod nas se, što i nije čudno, jer su mediji i informacije bili pod punom kontrolom države i partije, o toj posjeti vrlo malo znalo, protesti emigracije u New Yorku i Washingtonu su prešućeni, a Jugoslavija i njen (doživotni) predsjednik su „odnijeli još jednu važnu diplomatsku pobjedu u najjačoj kapitalističkoj zemlji na svijetu“.
Bosna i Hercegovina za put nezavisnosti nije imala konsenzus. Predstavnici vlasti iz reda srpskog naroda ultimativno tražili ostanak u Jugoslaviji (uz Srbiju, Crnu Goru i razvlaštene autonomne pokrajine Vojvodinu i Kosovo). Dogovoren je i proveden referendum, na koji je izašlo ukupno 2.073.568 glasača, od čega je 99,7 posto njih bilo za nezavisnost, dok je vladajuća Srpska demokratska stranka pozvala bosanske Srbe na bojkot (mnogi su taj poziv odbili) te spriječila održavanje referenduma u pojedinim dijelovima zemlje.
Početkom aprila su nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu priznale Sjedinjene Američke Države, zemlje Evropske ekonomske zajednice, brojne druge države širom svijeta, a 22. maja 1992. godine postala je punopravna članica Ujedinjenih naroda.
Cijeli tekst možete pročitati na AlJazeera
