Početna Prijedorski region Čemu služe alati iz neobične zbirke Milorada iz Prijedora (FOTO)

Čemu služe alati iz neobične zbirke Milorada iz Prijedora (FOTO)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Milorad Latinović iz Prijedora više od 30 godina vjerno skuplja stare alate i predmete koji su se nekada koristili u domaćinstvima podno Grmeča i Kozare.

U svojoj privatnoj etno-zbirci trenutno ih ima oko 100. Latinović za Srpskainfo priča da su ga oduvijek fascinirali stari i jednostavni alati kojim se čovjek svakodnevno koristio.

– Želim da sačuvam što god mogu iz naše istorije i da mladi ljudi vide kako su njihovi preci živjeli i hranili svoju djecu. Tada ih nije bilo jedno ili dvoje pod jednim krovom, već ih je u kući živjelo i po petnaestoro, a morali su da obezbijede hranu primitivnim alatom – priča Latinović.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dodaje da su alati koji su nekada korišteni jednostavni i istovremeno efikasni.

– To su klepane sikire, bravijer, dlijetla, svrdlovi, kao i alatka za tesanje građe. To je bio alat za izgradnju kuće, koje su bile fascinantne jer su same sebe nosile – priča on.

Navodi da je od porodice Panić iz Miske glave kod Ljubije, odakle je inače i on rodom, dobio ostve.

– Ostvama su lovili ribu u potočiću. Vodenice su tada mljele, a žito je propadalo u potok, pa je bilo i ribe. Mještani uzmu ove male ostve i love ribu kojom hrane djecu – objašnjava on.

Dodaje da ima i tocilo, odnosno kamen koji se koristio kao brus.

– Tocilo ima izbušen kvadrat u sredini. Pitam se čime su to radili, jer to je umjetnost. Ovaj kamen se stavi na jednu osovinu i brusi, oštri – kaže on.

Dodaje da su preci znali i bez modernih pomagala da precizno izmjere dimenzije i naprave savršeni drveni točak za kolica. Pokraj točka na njegovoj stalaži nalazi se drvena prkaljača za koju Latinović kaže da je preteča veš mašine.

– Žene su nosile veš na potok, mi smo to zvali rubine. Pregradi se dio vode koji se zove močilo, stavi veš na kamen i tuče prakljačom – objašnjava Latinović.

Dodaje da male drvene vile imaju svoju posebnu priču.

– Ove drvene vile su iz sela Tramošnja kod Sankog Mosta pod Grmečom. To je dječja radna alatka, koja dokazuje da su djeca radila, nisu gledala u mobilni telefon, crtane filmove ili kompjuter. One su manje od vila koje su koristili odrasli, jer dijete pomaže koliko može. Roditelj ga je tako učio životu, zanatu i uopšte jednoj dobroj priči – ističe on.

Dodaje da u svojoj kolekciji ima i nekoliko srpova, koji su preteča modernih poljoprivrednih mašina.

– Činjenica je da su naše majke sa tim žele žito i hranile porodicu. Većinom su one to radile. Srpovi su stari oko 70 godina i niko ih sada ne koristi – priča on.

Dodaje da se sječivicom pravilo kamenje za mlin, a klještima su seljaci vadili dotrajale zube koji su smetali stoci. Šklecu ili bukagiju, koja ima ključ, seljaci su stavljali konju iznad kopita.

– Savršeno su je pravili od drveta. Ima drveni ključ i zaključa se, a konj ne može da je uništi koliko god je snažan. Ovo je jednostavno, a savršeno – kaže on.

Navodi da u svojoj zbirci ima i sedlo koje je iz Miske glave i staro oko 80 godina.

– Ljudi su sedlo pravili od šljive. Tražili su rašlje od šljive, tesali ih i pravili sedlo. Konj je nosio i čovjeka i teret, a ovo sedlo je to sve moglo da izdrži – priča Latinović.

Dodaje da su ljudi u to vrijeme, kada se teško živjelo i mnogo radilo, voljeli da uz muziku ispričaju svoje priče. Tvrdi da su gusle koje on ima napravljene u Miskoj glavi, nakon Prvog svjetskog rata.

– Stare su oko 100 godina i veoma su mi drage. Od joškovine su napravljene. Ove druge koje imam jedan učitelj je donio u Misku glavu iz Crne Gore. Zanimljivo je da oboje imaju pozadi izbušen dio u obliku krsta – kaže on.

U Latinovićevoj zbirci su i tesane sanke napravljene prije 70 godina, dolap u kojem se pržila kafa, mali kablić u koji se skupljao kajmak, maša za ognjište, jarmica za jedno grlo, ali i jaram za dva bika, kojima su seljaci obrađivali zemlju.

Latinović kaže da bi volio da Prijedor dobije Srpsku nacionalnu kuću u kojoj bi mogao da izloži ove brojne predmete sa nazivima koji su nepoznati sadašnjim generacijama, a koje su koristili naše bake i djedovi da bi hranili naše roditelje.

Izrađuje suvenire, daske, kašike i šljake

Milorad Latinović kaže da voli da iskoristi svako drvo iz prirode. Tako pravi drvene suvenire, kašike i daske, koje se koriste kao podmetači u kuhinji.

– Nastojim da što više sačuvam njihov prirodni oblik i obično ih poklanjam, mada ih nudim i za prodaju – kaže on.

Svoj boravak u prirodi iskoristi za pronalazak drveta koje može da iskoristi za šljaku, koju ljudi koriste kao oslonac. Ponosan je što ima šljaku koju su koristili monasi u manastiru Hilandar.

Srpska Info

ASHA prodaja vozila