Jedna smo od najbogatijih zemalja Evrope po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti. Bosna i Hercegovina može se pohvaliti svojim vrstama, no pitanje je s koliko odgovornosti pristupamo ovom bogatstvu.
Od stanja biološke raznolikosti zavisi i trend entropije – stanja energetskog nereda u ekosistemu, te smanjenje rastućeg siromaštva. Drugim riječima, biodiverzitet je strateško sredstvo u procesu globalizacije i okosnica programa u zaštiti okoliša i održivog razvoja na svim nivoima društevno-političkog poretka čovječanstva.
BiH ima još uvijek dobro očuvane ekosisteme i u njima sadržane prirodne resurse – ljekovite, jestive, vitaminske i aromatične vrste biljaka i gljiva, privredno važne vrste, prirodna staništa i zajednice, kao i širok spektar ekosistema.
Međutim, brojna područja iskonske ljepote i ključne važnosti, još uvijek su bez nekog od različitih stepena zaštite.
Nacionalni parkovi Sutjeska, Kozara, Una, prašuma Perućica, Janj i Lom, parkovi prirode Blidinje ili Hutovo blato, spomenici prirode Pavlova i Vaganska pećina, vodopad Skakavac ili Vrelo Bosne…. Sve je to samo dio prirodnog bogatstva koje ima Bosna i Herceovina i koje je adekvatno zaštitila.
“U prostornim planovima u Bosni i Hercegovini ima dosta područja koja su planirana za zaštitu, ali na realizaciji toga se vrlo malo uradilo”, navode iz Mreže za zaštitu prirode Bosne i Hercegovine koja okuplja 20 organizacija civilnog društva u oba entiteta koje se bave istraživanjima prirode ili konkretno određenim područjima koja žele zaštititi.
Davor Šupuković, sekretar Udruženja građana Fojničani iz Maglaja koja je članica Mreže, kaže da je država Bosna i Hercegovina jedna od najbogatijih zemalja Evrope po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti, ali da ima tek nešto više od tri posto zaštićene teritorije (3,46%), što predstavlja najmanji postotak ne samo u Evropi, nego i u svjetskim razmjerima.
Da BiH ima najmanji postotak zaštićenog područja u Evropi, potvrdjuje i profesorica Senka Barudanović, sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Naglašava da se priroda BiH nalazi u prelomnom momentu, kada je riječ o njenom daljnjem očuvanju.
“Površina zaštićenih područja je zanemariva, odnosno gotovo 97 posto površine BiH, uključujući vrijedna prirodna staništa, praktično je otvoreno i nezaštićeno od svih zahvata i uticaja koji proizilaze iz sektorskih djelatnosti. To se odnosi na sektor energetike, saobraćaja, urbanizacije, proizvodnih, prerađivačkih i ekstraktivnih industrija, neodrživi turizam i druge djelatnosti”, upozorava Barudanović.
Ističe da su glavni razlozi za premalo zaštićenih teritorija kompleksna institucionalna struktura društva u kojem živimo – iza kojih nerijetko stoje različite interesne grupe koje se najčešće vezuju za gradnju i razvoj.Biodiverzitet podrazumijeva raznovrsnost gena, vrsta i ekosistema na planeti. Danas se pretpostavlja da ima oko 80 miliona različitih vrsta, a oko dva miliona ih je poznato savremenoj biološkoj nauci. U biodiverzitetu su sadržani i svi tzv. genetički resursi, odnosno vrste biljaka, gljiva i životinja koje imaju neposrednu primjenu u opstanku čovjeka. Mnoge od njih su izvori različitih prirodnih materijala, hrane, lijekova, hortikulturnih rješenja.
“Najveći uzroci za ovakvu nezaštićenost leže u opštim karakteristima procesa upravljanja u BiH i sukobima interesa u korištenju prostora. Međutim, ono što je važno da naučimo je da priroda ne može zaštiti samu sebe. Ukoliko želimo da očuvamo njene vrijednosti i kvalitet življenja u našoj zemlji, danas je krajnje vrijeme da je formalno zaštitimo od destrukcije!”, naglašava profesorica Barudanović.
Konvencija o biološkoj raznolikosti
BiH je još u 2002. godini ratifikovala Konvenciju o biološkoj raznolikosti, međunarodni sporazum sa tri osnovna cilja: očuvanje prirodne raznovrsnosti, održiva upotreba prirodnih resursa i pravična podjela koristi koja proizilazi iz korištenja genetičkih resursa.
Iz Centra za životnu sredinu upozoravaju na hitnost primjene aktuelnih međunarodnih obaveza za očuvanje biodiverziteta u Bosni i Hercegovini, podsjećajući da je u svijetu na snazi novi pravni okvir koji je daleko zahtjevniji od postojećeg i po kojem se države obavezuju da će zaštiti 30 posto svoje teritorije, umjesto dosadašnjih 17.
“Zabrinjavajuće je da u svijetu već imamo novi pravni okvir, a da u BiH nije primjenjen u praksi niti ovaj postojeći – a njegovi smo potpisnici. Iako smo potpisali većinu međunarodnih dokumenata koji se tiču zaštite biodiverziteta, sve je ostalo na potpisu. U praksi vidimo da uveliko prevladavaju projekti koji su izrazito štetni. Ipak, ohrabrujuća je činjenica da se u posljednje vrijeme pojavljuje sve više lokalnih inicijativa za zaštitu važnih područja, kao što su rijeka Cvrcka kod Kotor Varoši, ušće rijeke Drine u Savu, rijeka Orlja kod Olova, te Crvene stijene kod Sokoca”, ističe Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu.
O jednoj od lokalnih inicijativa za zaštitu područja priča i Davor Šupuković iz Mreže za zaštitu prirode BiH, napominjući da je u toku formiranje nezavisnog tima istraživača koji će obilaziti terene koji su “interesantni po nekim prioritetima”.
“Poslije toga ćemo formirati jedinstvenu bazu podataka tih vrijednih područja koja istražujemo i jedinstvenu bazu naučnih radova iz istraživanja tih područja tako da svaki građanin u BiH imati prstup toj bazi. Moći će vidjeti šta je to interesantno u njegovoj lokalnoj zajednici i šta bi trebalo zaštititi. Mi ćemo napraviti sve što je u našoj moći da pripremimo materijale za proglašenje zaštićenih područja a na vlastima će biti dalje da se ta područja proglase zaštićenim”, istakao je Šupuković.
Napominje da zaštita prirode prvenstveno treba počivati na lokalnoj zajednici, jer “svi mi najbolje znamo u našim lokalnim sredinama šta je to najvrjednije i o čemu treba najviše voditi računa i zaštititi.”
Kao posljednju inicijativu koju su pokrenuli Šupuković ističe razminiranje medjutentiteskih područja između Žepča i Teslića na potezu planinskih vrhova Matinski vis – Smolin, te između Maglaja i Doboja na prostoru Ozrena.
“Većina rubnih područja, tih nekadašnjih ratnih linija razgraničenja, su interesantna područja koja su ostala pokrivena minama. Na neki način ona su i zaštićena od devastacije zbog minskih polja, ali mislimo da je vrijeme da se ta minska polja konačno očiste i ta područja odmah zaštitimo, da ih pretvorimo iz ratnih u linije ekološko-turističke rute”, naglasio je Šupuković.
U vrijeme kada su prirodni resursi u Bosni i Hercegovini pod sve većim pritiskom, iz Mreže za zaštitu prirode BiH poručuju da je nužno afirmisati zaštićena područja kao efikasan mehanizam za sprječavanje nezakonitog iskorištavanja šuma, voda, ruda, faune i flore. Navode da ovaj standard prihvaćen u cijelom svijetu uključuje i definisanje upravljanja zaštićenim područjem čime se osigurava korištenje prirodnih resursa na održiv način, uz dugoročnu dobrobit za sve građane.
Evropska mreža NATURA 2000: Obaveza za članstvo u EU
Kao jedan od mogućih mehanizama zaštite prirode u BiH, svakako je saradnja BiH sa prestižnom evropskom mrežom NATURA 2000.
Zamišljena kao prirodna područja uzajamno fizički povezana na teritoriji Evropske unije, NATURA 2000 je projekat koji omogućava očuvanje staništa ugroženih biljaka i životinja koja zahtijevaju posebnu pažnju i zaštitu. Polazeći od evropske Direktive o staništima i Direktive o pticama, zamisao ovog projekta je nastanak posebnih, zaštićenih područja i posebnih područja zaštite ptica. Jedan od ključnih ciljeva saradnje sa mrežom je očuvanje staništa ptica selica koje prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu tokom njihovih migracija.
NATURU 2000 obavezne su realizovati sve zemlje Evropske unije, a ona trenutno obuhvata oko 30 000 područja. Zemlje koje nisu članice evropske zajednice do ulaska u članstvo u EU moraju zakonski uokviriti NATURU 2000 i tako osigurati opstanak ugroženih vrsta biljaka i životinja.
Ministarstvo za okoliš i turizam Federacije Bosne i Hercegovine ističe da je saradnja sa mrežom NATURA 2000 ključan korak prema dugoročnom očuvanju biološke raznolikosti zemlje.
“Ovo partnerstvo pruža priliku za razmjenu znanja i iskustava s drugim članicama mreže, što jača kapacitet zaštite prirode u BiH. Takodje, na ovaj način štitimo i rijetke biljne vrste i radimo na očuvanju ekosistema”, navode iz Ministarstva.
Kao profesorica Prirodno-matematičko fakulteta Univerzieta u Sarajevu i dugogodišnja istaživačica na polju očuvanja biodiverziteta, Senka Barudanović ne krije optimizam kada je u pitanju očuvanje biodiverziteta u BiH.
Ističe da saradnja sa mrežom NATURA 2000, izmedju ostalog pokazuje da se BiH „kreće u institcuionalnom i pravnom okviru, ali i da je svijest, posebno mladih ljudi, o prirodi sve veći.
„Sigurna sam da svi posljednjih godina sve bolje shvaćamo da priroda BiH zaista daje ljudima ovog područja sve ono što je potrebno za život. I dalje imamo puno više staništa i funkcionalnih eko sistema, nego jšto imamo zaštićenih područja. Što znači da i dalje imamo funkcionalnu, zdravu prirodu i da je važno da je sačuvamo“, zaključila je profesorica Barudanović.
