Fikret Bašić (29), Tuzlak sa adresom u Austriji, doktorirao je na prestižnom Tehničkom Univerzitetu u Grazu, gdje je i zaposlen.
Bašić je odbranio doktorsku tezu sa izvrsnim uspjehom iz područja informatičkog inženjerstva na temu “Enabling Secure and Wireless Battery Management Systems”, a njegov akademski put išao je preko Tehničkog fakulteta u Bihaću, gdje je studirao nakon što je osnovno i srednje obrazovanje završio u Velikoj Kladuši, gradiću na sjeveru Bosne, gdje mu i danas žive roditelji.
– Disertacija je rađena uz usku saradnju sa prestižnom kompanijom “NXP Semiconductors”. Cilj je omogućiti rješenja za otvorena pitanja iz savremenih tema koje podupire Evropska unija vezano za baterijske pasoše (eng. Battery passports) i obnovljivo korištenje baterija (eng. Battery second-life). Sama disertacija je usko vezana za moderne tehnologije i obnovljive energije za sisteme modernih električnih automobila – pojasnio je Bašić.
Oduvijek je pokazivao veliko interesovanje za računarske sisteme, a njegova znatiželja, predan rad, i talenat donijeli su mu brojne nagrade.
– Za vrijeme moga studija u Bihaću uspio sam dobiti mnoge vrijedne nagrade, među kojima su istaknuta višegodišnja priznanja Federalnog ministarstva obrazovanja za najboljeg studenta, počasna stipendija fondacije “Adil Zulfikarpašić”, koja se dodjeljuje za jednog najboljeg studenta Univerziteta u Bihaću, nagrada Studenta generacije, te mnoge druge stipendije.
Taj sam niz nastavio i za vrijeme studija u Grazu, među kojima je istaknuta “Italent South East” stipendija dodijeljena za najbolje studente iz Jugoistočne Evrope u oblasti informatike, te skorija visoko cijenjena stipendija i nagrada “Hans List Prize” za izvrstan doktorski rad u području obnovljive energije dodijeljena od strane AVL koncerna na koju sam izuzetno ponosan. U Gracu sam također postao član posebnog udruženja “Circle of Excellence”, odnosno Kruga Izvrsnosti. Udruženje je namijenjeno za uvezivanje i usavršavanje studenata visokog-potencijala i ograničena je na veoma mali broj učesnika svake godine. Tu sam bio počašćen da budem jedan od rijetkih Bosanaca i Hercegovaca među uglavnom prisutnim Austrijancima – ističe Bašić.
U fokusu njegove pažnje sada je akademska karijera, jer, kaže, želi još više znanja i iskustva steći, dok o privatnom biznisu, pa i ideji da bude dio privatnog sektora, trenutno ne razmišlja, iako ima ponuda. Također, i povratak u domovinu je za sada na čekanju.
– Na Univerzitetu u Grazu sam radio kao asistent, a sada sam u istraživačkoj grupi. To je kao “post doc” pozicija, odnosno istraživačka pozicija nakon doktorata. Nastavljam rad sa studentima. Ima ovdje puno naših studenata kojim treba pokazati pravac, i to je ono što me trenutno ispunjava.
Uvijek postoji mogućnost vraćanja u domovinu, ali prvo želim dobre i jake veze, i korijene uspostaviti u Austriji. Već sada imam korporaciju sa mnogim firmama i mnogim našim ljudima koji su iz BiH, i na neki način ja sam sebe vidim kao ambasadora sutra i sa naučne strane, a nekada možda i sa poslovne strane u vidu projekata koji se mogu raditi sa BiH. Ta veza nikada neće nestati. No rado bih se odazvao i kao gostujući profesor – kaže Bašić.
Uspjeh opisuje upornim radom i trudom.
– Informatika je veoma zahtjevna, kao i komunikacijski studiji. Meni je put bio dosta trnovit, ali imao sam svoj cilj i želju da postignem ovo gdje sam sada, ali, dalje ću predano razvijati svoje vještine. Ta neka motivacija da se što više uradi, da što dalje dođete me je održavala – pojašnjava Bašić.
Među austrijskim kolegama je tvrdi “dobro prihvaćen”, i dodaje da su nakon što su postali prijatelji, “mnogi od njih posjetili BiH iako to ranije nikada nisu imali u planu”.
– Bio sam uvijek lijepo prihvaćen. Oni se uvijek interesiraju za Bosnu. Zanima ih ta neka posebnost. Jako vole planinarenje, vole prirodu, a BiH im sve to i mnogo više pruža – kaže Bašić.
Mladim u BiH poručio je da pronađu ono što ih zanima, fokusiraju se i rade na tome svim svojim bićem, jer je uspjeh samo tako zagarantovan.
– Može se desiti da trenutno ne vide neke rezultate, ali, moraju se strpiti jer će ih sigurno neko prepoznati. To može biti za dvije, tri, pa i pet godina. Ali, dokle god su ustrajni i rade na nečemu, dogodit će se. Trebaju biti ustrajni. Neka lijepo iskoriste vrijeme svog studiranja – poručio je Bašić.
