Početna Prijedorski region Ambasadori dolaze, a spomenika nema

Ambasadori dolaze, a spomenika nema

Memorijal za ubijenu djecu bio je glavna tema razgovora koje je šefica Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini ambasadorica Kathleen Kavalec jučer vodila u Prijedoru sa ljudima uključenim u dosadašnji proces.

U prostorijama Centra za mlade Kvart ambasadorica sa svojim saradnicima zadržala se više od dva sata gdje je u iscrpnom razgovoru izrazila zanimanje za sve detalje ovog procesa koji se u Prijedoru odvija duže od sedam godina. Predstavnici inicijative roditelja ubijene djece, Fondacije za izgradnju kulture sjećanja i Centra za mlade Kvart upoznali su ambasadoricu o tome kako lokalni političari odugovlače unedogled donošenje konačne odluke o izgradnji memorijala.

Od 2013. godine do danas, osim dva mišljenja koja je sačinilo Odjeljenje za prostorno uređenje, koja su u svom sadržaju bila neodređena i nisu sadržavala jasne stavove lokalne vlasti, ne postoji niti jedan pisani dokument u kojem lokalne vlasti službeno izražavaju spremnost da se izgradi memorijal za ubijenu djecu. Svoju saglasnost, odnosno neprotivljenje izgradnji, izrazili su u nebrojeno prilika a naročito kada dolaze visoki međunarodni zvaničnici, međutim odbijaju tu saglasnot javno obznaniti putem pisanog stava iz gradske skupštine i(li) izvršne vlasti.

2019. godine na sastanku, na kojem su učestvovali svi predsjednici klubova stranaka u lokalnom parlamentu, niko nije bio protiv memorijala ubijenoj djeci. Međutim, neki od predstavnika klubova su predložili da bi bilo dobro da se održi još jedan sastanak na kojem bi učestvovali i predsjednici svih gradskih odbora političkih stranaka u Prijedoru. Takav sastanak se nije desio do jučer jer ga predsjednik Skupštine grada nikada nije sazvao. A samo ove godine smo ga u više od deset navrata podsjetili na tu obavezu i pismenim i usmenim putem. Jučer su pozvali predstavnike inicijative roditelja na hitan sastanak, a hitnost je jedino mogla biti uzrokovana najavom ambasadorice Kavalec da dolazi u Prijedor zbog memorijala ubijenoj djeci.

Nisu pozvali predstavnike Kvarta, Fondacije za izgradnju kuture sjećanja i inicijative Jer me se tiče, koji su prisustvovali svim ranijim sastancima. Nisu obezbjedili niti prisustvo svih političkih stranaka, prema navodu Fikreta Bačića niko nije bio ispred prijedorskog SDS-a i DNS-a. Treba napomenuti da iza ovakvih sastanaka ne ostane nikakav trag, zapisnici, niti izvještaji i informacije o stavovima i zaključcima. Transparentnost u procesu do sada su osiguravali jedino predstavnici organizacija i inicijativa koje pružaju podršku roditeljima, međutim juče im je to bilo uskraćeno. Fikret Bačić je ambasadoricu informisao da na jučerašnjem sastanku niko nije izrazio protivljenje memorijalu ali da nisu definisani naredni koraci i da i dalje ima osjećaj da odugovlačenjem političari nastoje da roditelji odustanu od inicijative.

02.jula ove godine roditelji ubijene djece su predsjedniku Skupštine grada podnijeli zahtjev da Skupština grada na narednoj sjednici donese odluku o pristupanju izmjene dijela regulacionog plana. Takva odluka je neophodna da se može pristupiti tehničkoj realizaciji pribavljanja neophodne dokumentacije, idejnog rješenja i izradi samog memorijala. Tek jučer, dakle više od dva mjeseca od podnesenog zahtjeva Bačiću je uručeno mišljenje u kojem se navodi da je uz taj zahtjev neophodno dostaviti dodatnu prateću dokumentaciju.

Dakle, to mišljenje o dopuni zahtjeva od 2.jula je datirano 3.septembra a uručeno je jučer 15.septembra, što je samo jedan od primjera kako se odugovlači sa procesom. To je primjer odugovlačenja zadnjih dva i pol mjeseca, a to traje više od sedam godina, i najveću odgovornost u odugovlačenju imaju predsjednici Skupštine grada, a trojica su se izmijenjala od kako traje ova inicijativa.

Samo u toku ove godine u Prijedor su zbog memorijala ubijenoj djeci dolazili važni ambasadori: američki ambasador Eric Nelson, ambasador Johann Sattler šef Delegacije EU u BiH i ambasadorica Kathleen Kavalec, šefica Misije OSCE-a u BiH. Svaki put su lokalni političari iznosili stavove da nisu protiv memorijala, nisu se libili davati ni obećanja ali kada ambasadori odu oni nastave po starom, da odugovlače i da izgradnju spomenika ostave nekom budućem sazivu političara kao što su i njima ostavili njihovi prethodnici.

Međunarodni zvaničnici su prepoznali važnost ove inicijative upravo zbog toga što se ona ne uklapa u nacionalističke obrasce koji razaraju ovo društvo i zemlju. Ovo je jedna od rijetkih inicijativa koja nema nacionalni i politički predznak i koja se uspjela oduprijeti svim pokušajima uticaja od strane političkih stranaka i nacionalista. Pitanje memorijala ubijenoj djeci u Prijedoru nije tek puko podizanje još jednog spomenika u mnoštvu drugih već podignutih i koji se tek trebaju podići. To nije isključivo izraz odavanja pošte nedužno ubijenoj djeci i pružanje satisfakcije preživjelim roditeljima. Taj memorijal ulazi u domen suštinskih ljudskih prava, naročito prava manjinskih zajednica, prava na sjećanje i izraz je borbe protiv diskriminacije, nacionalizma i pojava koje prizivaju ponovo rat na ovim prostorima. Kad spomenik bude podignut to će značiti odmak današnjeg Prijedora od onog ratnog, nečovječnog, kako je to definisano u presudama (zločin protiv čovječnosti) i ulazak u novu eru odnosa u lokalnoj zajednici u kojoj najvažnija stvar u međuljudskim odnosima neće biti ko kojem narodu ili religiji pripada, ko se na kojoj strani našao u ratu, nego ljudskost, čovječnost, humanost.

Spomenici koje ostavljamo će budućim generacijama prenijeti priču ne samo o ubijenoj nedužnoj djeci u ratu nego i o nama. O tome kako smo se mi sa tom tragedijom nosili i koliko smo ili nismo bili ljudi nakon rata.

 

Edin Ramulić

ASHA prodaja vozila