Rudnik i Termoelektrana (RiTE) Ugljevik, nekadašnji energetski i privredni stub entiteta RS, 13. oktobra zvanično je obustavio proizvodnju električne energije, a prema najavama u narednih desetak dana trebalo bi da nastavi proizvodnju kada se nabavi ugalj.
Osnovni razlog za zastoj su neriješeni imovinsko-pravni odnosi na eksploatacionom polju „Ugljevik Istok 2“, zbog kojih mehanizacija ne može da kopa ugalj. Tako je gigant doveden u apsurdnu situaciju, da nema sirovine za rad, dok je za puku stabilizaciju poslovanja do 2029. godine zatražena finansijska „infuzija“ od čak 275 miliona KM.
Nakon zastoja i alarmantnih upozorenja iz preduzeća, reagovao je i sam politički vrh. Na vanrednoj konferenciji za medije, lider SNSD Milorad Dodik, premijer RS Savo Minić, ministar energetike i rudarstva Petar Đokić i generalni direktor „Elektroprivrede RS“ Luka Petrović nastojali su da umire javnost najavama o brzom pokretanju proizvodnje i odgađanju poskupljenja struje za stanovništvo do marta sljedeće godine.
Nekadašnji pravobranilac Bosne i Hercegovine Mlađen Mandić, govoreći o tome kako je došlo do prekida proizvodnje naglašava da je riječ o scenariju u kojem se primjenjuje poznata taktika prebacivanja krivice sa odgovornih lica na niže nivoe.
– Vlada entiteta RS ide po principu „drž'te lopova“, a lopov uvijek prvi izgovara te riječi – navodi Mandić.
Priča je počela još 2013. godine dodjelom koncesije kompaniji „Comsar Energy“ Rašida Serdarova za izgradnju novog bloka „Ugljevik 3“ i eksploataciju uglja na ležištu „Ugljevik Istok 2“. Obećavana je nova termoelektrana, ali osim svečanog polaganja kamena temeljca, investicija nikada nije realizovana. Uprkos tome, Vlada RS je aneksom ugovora dodatno zaštitila privatnog koncesionara, onemogućivši Srpskoj da raskine koncesiju bez ogromnih finansijskih posljedica.
– To je potpisao ministar Petar Đokić. Ako nekome dajete koncesiju, u tom ugovoru postoje pravila – dužni ste da nešto uradite. On je obećao novi blok a u suštini, osim kamena temeljca koji su Dodik i on zakopali, lopatu nisu više upotrijebili – naglasio je Mandić.
Umjesto da entitet RS aktivira zaštitne mehanizme i zatraži odštetu zbog neispunjenih obaveza, donesena je odluka o otkupu kompanije „Comsar Energy RS“ za oko 240 miliona KM. Prva tranša od 58,6 miliona KM isplaćena je u aprilu 2025, da bi u aprilu 2026. godine Serdarov i zvanično izašao iz vlasničke strukture. Međutim, uprkos isplaćenim stotinama miliona, uglja nema jer nije na vrijeme završena eksproprijacija zemljišta.
– Čovjek se nije pridržavao ugovora, i na kraju, da bi vratili zemljište, odnosno nalazište uglja, vi morate da ponovo platite kao da kupujete to od Rašida Serdarova. Koncesija nije isto što i vlasništvo, a Vlada se, vjerovatno iz svojih razloga, ponaša kao da je Rašid Serdarov vlasnik, a ne koncesionar. Samo naše tužilaštvo ne vidi, da su u pitanju ne jedna, nego više krivičnih radnji. Mislim da bi završnica ovog ugovora trebala da bude da par ili više uhapšenih vlastodržaca iz RS, a od Rašida Serdarova tražiti odštetu umjesto da mu RS da milione. Vjerovatno to nije sve Rašida Serdarova, nego vjerovatno i ovima koji su bili u vlasti pripada dio kolača. Ovdje je samo oguljen narod Bosne i Hercegovine, a gospoda koja ima vlast uzima kao da im je to ostalo od njihovih djedova – kaže Mlađen Mandić.
S druge strane, reagujući na obustavu rada, Savo Minić izjavio je da Vlada preduzima urgentne mjere kako bi Termoelektrana ponovo stala na noge.
– RiTE Ugljevik mora da počne sa radom najkasnije od 7 do 10 dana. Obezbijedićemo ugalj. Dugoročne mjere podrazumijevaju lex specialis. Pripremićemo se za eksploataciju uglja iz „Istoka 2“, nabavićemo kompletnu mehanizaciju kako bismo trajno riješili eksploataciju rudnika Ugljevik – poručio je Minić, dodajući da će Vlada na sedmičnom nivou pratiti stanje u preduzeću.
Po obustavi proizvodnje u RiTE Ugljevik Vlada RS je saopštila da će utvrditi ko su krivci u lancu odgovornosti koji su dozvolili propuste zbog kojih na deponiji nema dovoljnih količina uglja.
Govoreći o odgovornosti za nastali haos, Mandić se slaže da je potrebno pronaći krivca.
– Neka počnu prvo od Milorada Dodika, Rašida Serdarova i Petra Đokića. Ne treba im niko više. Sad traže žrtveno jagnje u vidu nekog direktora koji u to vrijeme nije preduzeo određene radnje. Nije direktor potpisao ugovor o koncesiji, niti je stavio protivzakonit član po kome se ne može raskinuti ugovor od strane entiteta. Svako ko zna osnove obligacionog prava zna da se protivzakonite odredbe ne mogu postaviti u ugovor. Ovo je za svakog ko poznaje pravni i tužilački posao apsolutno krivično djelo zloupotrebe položaja – rekao je Mandić.
Kao jedinu pravnu instancu koja bi u ovom trenutku mogla prekinuti dalji odliv sredstava i pravnu nesigurnost, Mandić vidi u pravosudnim organima.
– Tužilaštvo i Pravobranilaštvo entiteta RS mogu sve da stopiraju. Pravobranilaštvo ne može da goni krivce, ali može da stopira čitav taj posao. Da je Pravobranilaštvo RS radilo svoj posao, do ovakve situacije ne bi nikada ni došlo. A sada, Pravobranilaštvo može da stopira sve te prenose prava do okončanja krivičnog postupka. Znači, sve je na tužiocima – kaže Mandić.
On je od samog početka upozoravao na štetnost saradnje sa Serdarovim, iako taj ugovor nije bio u nadležnosti Pravobranilaštva BiH, nego entiteta RS.
– Pošto je to ipak javno preduzeće, upozoravao sam da je to štetan ugovor. I onda su počeli da me izbjegavaju. Tu nema nikakve priče, niti je riječ o političkim ili nacionalnim pitanjima – ovo je čista pljačka – naglasio je Mandić.
Srpskainfo
