Danas se obilježava godišnjica početka raspuštanja logora Omarska, jednog od zloglasnih prijedorskih logora, kroz koji je od 25. maja do 30. avgusta 1992. godine prošlo više od 6.000 Bošnjaka i Hrvata, od kojih je, prema podacima, 700 ubijeno.
Ovim povodom oglasio se prof. dr. Dejvid Petigru (David Pettigrew), profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut i član Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale.
Petigru podsjeća da su u maju 1992. godine vojska i policija bosanskih Srba pokrenule brutalni napad na bošnjačka i druga nesrpska sela na području Prijedora, uništavajući domove, ubijajući civile, i odvodeći ih u koncentracione logore.
– Među žrtvama ovih zločina bila su i djeca. Među napadnutim selima bili su Kozarac, Hambarine i Zecovi. U samo jednom danu, Fikret Bačić je izgubio 29 članova porodice. Ubijeno je 15 djece i 14 žena. Ukupno 159 mještana je ubijeno u njegovom selu. Najmlađa žrtva je imala samo dvije godine – navodi profesor Petigru.
Preživjeli se i dalje bore za pravo da podignu spomen-obilježja u znak sjećanja na žrtve i za očuvanje istine o ovim zločinima. U više navrata su pokušali dobiti odobrenje Skupštine Grada Prijedora za podizanje spomen-obilježja u centru Prijedora u znak sjećanja na ubijenu djecu. Međutim, to im do danas nije dopušteno.
– Napadi na djecu su počinjeni širom Republike Srpske. Nasilje nad ženama i djevojčicama rezultiralo je historijskom presudom MKSJ-a, u kojoj su optuženi proglašeni krivima za silovanje kao zločin protiv čovječnosti. Bošnjačke žene i djevojčice, od kojih su neke imale samo 12 godina, bile su izložene ovom stravičnom nasilju. Nije dozvoljeno postavljanje spomen-obilježja kod Sportske dvorane „Partizan” u Foči, mjesta na kojem su počinjeni ratni zločini, a tri osuđena počinioca, nakon što su odslužili zatvorske kazne, pušteni su na slobodu. U Višegradu, u dva odvojena slučaja, skoro 70 žena i djece su prisilno zatvoreni u kuće koje su zatim zapaljene. U obnovljenoj kući u Pionirskoj ulici nalazi se spomen obilježje s fotografijama i imenima žrtava. Slike bebe koja je bila samo dva dana stara nije bilo, pa je uz njeno prezime navedeno samo „nema slike”. U naselju Bikavac u Višegradu, u još jednoj kući u kojoj su civili živi zapaljeni, svjedokinja je izjavila: „Nažalost, u toj kući je bilo mnogo djece”. Svjedokinja je dodala da najmlađe dijete nije imalo ni godinu dana i da su većina žrtava bile mlađe žene sa djecom. Ovaj sistematski napor da se izbrišu djeca koja su predstavljala nadu buduće generacije je još jedan pokazatelj genocidne namjere u Prijedoru i Republici Srpskoj. Još jedan pokazatelj genocidne namjere u Prijedoru je i činjenica da je Duško Tadić, prva osoba osuđena pred MKSJ-om, otvoreno podržavao genocidni plan Velike Srbije prema kojem je nesrpsko stanovništvo trebalo biti uklonjeno, uključujući djecu. Danas se moramo prisjetiti i djece koja su bila meta napada u Sarajevu i drugim mjestima u BiH – naglašava Petigru.
Smatra kako poseban nivo okrutnosti u sistematskom nasilju protiv djece mora biti temeljito dokumentovan i međunarodna zajednica ga mora snažno osuditi. Kao odgovor na ovu okrutnost, pravo preživjelih da postave spomen-obilježja za djecu ubijenu u Prijedoru, ili uspostavljanje muzeja u Bijeloj kući u Omarskoj, mora biti zaštićeno i mora imati podršku komesara za ljudska prava pri EU i UN-u.
– Čast mi je biti uz preživjele i porodice žrtava u Omarskoj u njihovoj borbi za kulturu sjećanja. Danas također izražavam solidarnost sa Memorijalnim centrom u Srebrenici, čije zaposlenike ispituje Policijska uprava Zvornik. Pokušaj progona i zastrašivanja onih koji njeguju sjećanje na žrtve genocida predstavlja napad na sve Bošnjake i osobe koje su preživjele genocid. To je novi oblik negiranja koji je dio sistematskog napada na kulturu sjećanja. Od Srebrenice do Prijedora, ljudsko pravo na istinu i memorijalizaciju se mora braniti – poručuje prof. dr. Dejvid Petigru.
Avaz
