U mnogim krajevima Bosne i Hercegovine, nestanak sela više nije upozorenje, to je realnost koja se odvija pred očima. Proces traje godinama: prvo odlaze mladi, zatim se zatvaraju prodavnice i ambulante, a na kraju škole. Kada se ugasi područna osnovna škola, selo gubi posljednji znak da u njemu ima budućnosti.
Prema podacima obrazovnih institucija i lokalnih zajednica, broj učenika u seoskim sredinama kontinuirano opada. Skoro polovina područnih odjeljenja širom Republike Srpske ima 10 ili manje učenika, što dovodi u pitanje njihov opstanak. U RS-u su u posljednjih pet godina ugašena 23 takva odjeljenja.
U mnogim područnim odjeljenjima nastava se odvija kombinovano, sa svega nekoliko đaka različitih razreda u jednoj učionici. Kada taj broj padne ispod minimuma, škole se zatvaraju ili pripajaju centralnim ustanovama u većim mjestima. Djeca tada putuju kilometrima do škole, a roditelji se sve češće odlučuju na selidbu.
“Malo je primjera danas gdje se može reći da su škole uređene i renovirane, ali nema učenika. Nekada, prije rata, na području opštine Lopare bilo je oko sedam i po hiljada učenika u šest centralnih škola i 39 područnih odjeljenja.Danas imamo tri centralne škole i ukupno oko 300 učenika. Prije rata je samo u centralnim školama bilo oko 500 do 600 učenika, dok je sada taj broj značajno opao, na oko stotinu učenika po pojedinim mjestima.Najgore u budućnosti je to što narod odlazi. Ljudi ne odlaze zato što nemaju uslove da žive i rade ovdje, nego zato što traže savremeniji način života. Škole danas traže i dodatne aktivnosti sport, muziku, igre i slično ali to je teško organizovati u manjim sredinama”, kaže za BUKU penzionisani profesor Svetozar Gavrić.
Stručnjaci iz oblasti demografije i obrazovanja upozoravaju da je gašenje škola samo posljednja faza dugotrajnog procesa. Ključni uzroci su migracije, nedostatak radnih mjesta i centralizacija javnih usluga. Ruralni prostor postaje mjesto iz kojeg se odlazi, a ne u koje se dolazi.
– TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA –
“Bosna i Hercegovina ima najveće demografske gubitke, u poslednjih 30 godina ona je izgubila 35% svog stanovništva u odnosu na 1991. kada je imala demografski maksimum od 4 miliona 377 033 stanovnika. Sve te mjere populacione politike koje se provode, daju tek blage rezultate . Ne kažem da nisu dobre, ali za sve mlade ljude, za rađanje djece, za ostanak i opstanak na oviom prostorima potreban je siguran i dobro plaćen posao a pitanje je koliko mi to možemo pružiti sa ovakvim stepenom ekonomskog razvoja”, kaže za BUKU demograf Stevo Pašalić.
U takvom kontekstu, pojedine lokalne zajednice u Republici Srpskoj pokušavaju preokrenuti trend kroz konkretne mjere populacione politike.
Opština Lopare fokus stavlja na direktnu podršku natalitetu. Lokalna vlast izdvaja sredstva za vantjelesnu oplodnju, finansijski pomaže porodice sa novorođenom djecom i nastoji da kroz različite oblike podrške olakša roditeljstvo.
“Provođenje mjera populacione politike u ovoj opštini traje već nekih pet-šest godina. Radi se o podršci za novorođenu djecu i uopšte za rješavanje populacionih pitanja.Za novorođeno dijete izdvajana su određena sredstva ranije je to bilo oko 1.000 maraka, zatim 500 maraka za jedno dijete, a 200 maraka za drugo dijete. Mi nastojimo da ta sredstva svake godine povećavamo, praktično da ih udvostručujemo. Međutim, sigurno je da 1.000 maraka danas nije ništa u odnosu na realne troškove života, posebno u odnosu na situaciju kakva je bila prije samo nekoliko mjeseci. Realno je da ove mjere same po sebi ne mogu trajno riješiti problem populacije. Postoje i pojave da ljudi dolaze povremeno, borave tu, obrađuju zemlju, bave se baštom, voćem i slično. Ali to je više sezonskog karaktera i teško je očekivati da će se ti ljudi trajno nastaniti“, kaže za BUKU Rado Savić, načelnik opštine Lopare.
Ove mjere predstavljaju pokušaj da se utiče na prirodni priraštaj, ali i da se pošalje poruka mladima da zajednica brine o njihovoj budućnosti. U uslovima kada su troškovi života visoki, a sigurnost zaposlenja upitna, ovakvi podsticaji mogu biti presudni za odluku o zasnivanju porodice.
Međutim, realnost na terenu pokazuje da su izazovi dublji. U mnogim selima, čak i kada postoje finansijski podsticaji, nedostaju osnovni uslovi za život: vrtići, zdravstvene ustanove, kvalitetni putevi i stabilni izvori prihoda. Bez toga, demografske mjere ostaju ograničenog dometa.
“Na selu danas uglavnom ostajemo mi stariji, koji smo cijeli život vezani za zemlju i poljoprivredu“, kaže za BUKU Slobodan Ostojić iz Lopara. „Mlađi sve rjeđe vide svoju budućnost ovdje, jer traže sigurniji posao i lakši način života.“
Ističe da poljoprivreda zahtijeva mnogo rada, a donosi neizvjesnu zaradu. „Nekada je bilo drugačije, živjelo se skromnije, ali se ostajalo na svom imanju. Danas mladi odlaze u gradove ili inostranstvo čim im se ukaže prilika.Ne zanima ih da obrađuju zemlju niti da se bave stočarstvom kao što smo mi radili. A bez mladih nema ni razvoja sela, niti budućnosti. Ako se ovako nastavi, sela će ostati pusta, a kuće zaključane“, kaže za BUKU Ostojić.
Gašenje područnih škola dodatno ubrzava ovaj proces. Škola nije samo mjesto obrazovanja, ona je društveni centar sela. U njenom dvorištu se okupljaju djeca, roditelji i nastavnici, tu se organizuju priredbe, izbori i društveni događaji. Kada škola nestane, upozorava Ostojić,nestaje i prostor zajedništva.
Subvenicionisanje kupovine seoskih kuća
S druge strane, grad Bijeljina posljednjih godina uvodi subvencije za kupovinu seoskih kuća. Cilj ove mjere je jasan : motivisati mlade bračne parove da ostanu ili se vrate na selo. Kroz finansijsku podršku, porodicama se olakšava rješavanje stambenog pitanja, što je jedan od ključnih razloga odlaska iz ruralnih sredina.
“U 2023. godini dodijeljeno je 11 subvencija, u 2024. godini 16, a u 2025. godini dodatnih sedam subvencija. Na taj način pokazujemo da ovo nije jednokratna mjera, već dugoročna strategija razvoja i opstanka naših sela. Iz budžeta Grada Bijeljina za 2025. godinu izdvojeno je 130.000 KM za ovu namjenu, dok je prethodnih godina obezbijeđeno 177.000 KM u 2023. i 293.755 KM u 2024. godini, a maksimalan iznos pojedinačne subvencije po bračnom paru iznosi do 20.000 KM. Grad Bijeljina je jedina lokalna zajednica u BiH koja dodjeljuje subvencije za kupovinu seoskih kuća mladim bračnim parovima, što je za nas razlog za poseban ponos. Cilj ove mjere je jasan, zadržati mlade ljude na selu i u Semberiji. Više puta smo apelovali na republički i državni nivo da se uključe u ovakav vid podrške, ali to se, nažalost, još nije desilo. Za razliku od nas, u Republici Srbiji subvencije za kupovinu seoskih domaćinstava obezbjeđuje Ministarstvo za brigu o selu. Revitalizacija sela u Bijeljini obuhvata više segmenata od kulturnih i zabavnih manifestacija, preko obnove domova kulture, škola i dječijih igrališta, do unapređenja putne infrastrukture u skladu sa budžetskim mogućnostima. Dodjela subvencija za kupovinu seoskih kuća samo je jedan, ali veoma važan korak u procesu oživljavanja sela. Jako selo znači i jak grad, to su naši preci davno shvatili, a mi danas tu misao pretvaramo u konkretne mjere“, rekao je za BUKU gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović.
Ova mjera ima višestruki efekat. Osim što podstiče ostanak stanovništva, doprinosi i oživljavanju napuštenih domaćinstava. Kuće koje su godinama bile prazne ponovo dobijaju stanare, a sela, makar djelimično, vraćaju život.
Primjeri iz Bijeljine i Lopara pokazuju da lokalne vlasti prepoznaju problem i pokušavaju djelovati. Ipak, bez koordinisane strategije na višim nivoima vlasti, efekti ovih mjera teško mogu biti dugoročni.
Demografi upozoravaju da će, ukoliko se trendovi nastave, mnoga sela u narednim decenijama potpuno nestati. To ne znači samo gubitak stanovništva, već i gubitak kulturnog nasljeđa, tradicije i identiteta.
