Kadar SNSD-a Savo Minić danas je drugi put podnio ostavku na poziciju predsjednika Vlade u svega pola godine otkad je prvi put došao na ovu funkciju.
Minić je obrazložio ovu ostavku riječima da imaju probleme jer “oni koji ne žele dobro RS-u” dovode u pitanje legalnost i legitimitet njegove vlade pa je dodao da ovim RS pokazuje političku zrelost i snagu.
Ipak, iza svega stoji jedna potpuno drugačija istina – da je aktuelna vlast još jednom reterirala pred međunarodnom zajednicom.
Minić je tokom konferencije za novinare u jednoj rečenici provukao svu istinu i razlog zbog kojeg je podnio ostavku.
“Svi ambasadori koji su mi dolazili proteklih dana mi kažu da je vlada RS-a upitna”, rekao je Minić u jednom trenutku.
Jasno je da su Milorad Dodik i njegovi partneri u vlasti još jednom pokušali “istjerati svoje”, ovog puta sa drugom nelegalnom vladom u šest mjeseci, ali međunarodna zajednica je ponovo izvršila pritisak koji ih je natjerao na povlačenje.
Iako drugačija priča, scenarij je potpuno isti kao prethodnih mjeseci i godina. Vlast u Republici Srpskoj ovo reteriranje u javnosti ponovo prikazuje samo kao rekonstrukciju vlade koja je potrebna za još bolji rad i koja pokazuje hrabrost, stabilnost i političku snagu.
Da dojam bude dodatno pojačan pobrinula se njegova kolegica iz SNSD-a Željka Cvijanović koja mu je odmah nakon ostavke čestitala što je spreman da “još jednom dokaže da su institucije Republike Srpske sposobne da se odbrane od svih političkih manipulacija i zloupotreba sistema sa kojima je Republika Srpska suočena u okviru BiH”.
Ambasadori koji su od Minića vjerovatno zahtijevali novu promjenu vlade jer ga je za mandatara predložila tadašnja v. d. predsjednica Republike Srpske Ana Trišić-Babić.
Upravo je taj detalj problematizovan te upućen na odlučivanje Ustavnom sudu BiH od SDA, naglašavajući da vršilac dužnosti predsjednika RS-a ne može imenovati mandatara.
Zbog toga su ambasadori “pritisli” Minića koji je, kao i njegovi prethodnici, na kraju ipak morao ispoštovati Ustav BiH.
Ipak, SNSD u fenomenu “dvostruke igre” ima veliko iskustvo, pa mu vjerovatno zbog toga neće biti teško da još jedno povlačenje pred međunarodnom zajednicom u domaćoj javnosti predstavi kao pobjedu.
Radikalni potezi i najave već godinama im služe za podizanje uloga, ali kompromisi sa OHR-om koji se dešavaju u pozadini jedini su im način očuvanja vlasti.
Političkom vodstvu se za sada mora odati priznanje da svaki ustupak vješto maskira u taktički manevar, ali realnost je takva da će im na terenu biti sve teže uvjeriti javnost da je poraz zapravo pobjeda.
Klix
