Dok mnogi njegovi vršnjaci igraju video-igrice, surfaju internetom i ne razmišlјaju previše o tradiciji, 14-godišnji Kristijan Došenović iz Brezičana izrađuje nošnje. Zanimlјivo je da se time počeo baviti već kao dvanaestogodišnjak. Član je Kulturno-umjetničkog društva “Milan Egić”, a od nošnji je, kaže, i krenula lјubav prema folkloru.
“Kada sam otišao na godišnji koncert KUD-a ‘Milan Egić’, prvo su me zainteresovale nošnje, pa muzika i na kraju folklor. U poslјednjih godinu dana bavim se izradom nošnji malo profesionalnije, mada je dosta teško nabaviti materijale, pogotovo na području prijedorske regije”, ističe Kristijan.
Objašnjava da prvo ide krojenje, koje mu je omilјeni dio, potom kreće sa šivanjem i pripremanjem materijala. Slijede sati i sati šivanja, kojem ovaj dječak pristupa veoma posvećeno i odgovorno.
“Za jednu nošnju mi treba oko sedam dana, s obzirom na rad, ručni vez, krojenje i šivenje. Ako bih pravio za folklorni ansambl muške i ženske nošnje, računam oko dva mjeseca da se sve uradi”, rekao je Kristijan, koji inače pohađa Osnovnu školu “Jovan Cvijić” u Brezičanima.
Nošnje izrađuje kod kuće, a u prostoriji koja mu služi “kao baza” uredno su okačene nošnje iz različitih krajeva BiH i drugih država. Bilo je teško ne oduševiti se prezicnošću Kristijanovog veza, rada i praćenja svake faze izrade, bilo da je riječ o šopskim, vlaškim, romskim ili makedonskim nošnjama. Dok nam objašnjava pojedinačne rukotvorine, za svaku ima i odgovarajuću priču, vezanu za porijeklo i običaje određenog kraja.
“Na oglavlјu za mladu iz Ibarskog Kolašina stavlјa se ogledalo i paunovo perje, a služe za odbijanje uroklјivih očiju, da se, po narodnom vjerovanju, urok vrati onima koji ga bacaju na mladu. Oglavlјe za mladu u Gruži bilo je u svakodnevnoj upotrebi, jer se očekivalo da žena to nosi dok ne rodi prvo muško dijete. Izdvojio bih ženske nošnje. One su mi nekako najspecifičnije zbog suknji. Inače su mi suknje i dimije najinteresantnije. One su prisutne u nošnjama u različitim krajevima svijeta, ali srpska nošnja se posebno izdvaja po toj nekoj lјepoti, vezu i kroju”, smatra Došenović.
Priliku da nose neku od Kristijanovih nošnji imali su njegovi rođaci i prijatelјi. Kristijanova sestra Mia Trivić rado se nađe u ulozi modela i oproba neku od nošnji.
“Veoma mi je drago što moj brat šije nošnje. Jako su lijepe”, kaže Mia.
U jednoj od nošnji zatekli smo i Jovanu Jelisavac, koja je član prijedorskog SKUD-a “Doktor Mladen Stojanović”.
“Drago mi je da njegujemo našu srpsku tradiciju, pošto je danas toga sve manje i malo ko se bavi time, pogotovo izradom narodnih nošnji. Svaka nošnja je posebna i svaka se razlikuje”, kaže Jovana.
Podršku mladom Kristijanu u njegovom radu daje i Marina Milanović, diplomirani vaspitač za tradicionalne igre. Navodi da svako dijete treba da poznaje svoju kulturu, tradiciju i običaje.
“Smatram da je folklor, odnosno kultura i tradicija, jedna od bitnih stavki u odrastanju. Tradicija se prenosi sa kolјena na kolјeno. To znači da poznajemo svoje pretke i da upoznajemo ono što je nekada bilo i kako je to bilo. Kada je riječ o djeci manjeg uzrasta, potrebno im je prići kroz igru da shvate da ovo nije matematika i fizika. Tradicija nije predmet koji oni uče, već je to nešto vezano za običaje, igru i pjesmu koju su nekada čuli, na nekom okuplјanju, na zborovima koji se i dalјe održavaju, ali koji su nažalost sve manje i manje posjećeni, ili kroz priču svojih baka i djedova. Malo je djece Kristijanovog uzrasta koji izučavaju pojedine oblasti etnologije”, rekla je Milanovićeva.
Kristijan Došenović na kraju ima i poruku za svoje vršnjake.
“Ne moraju, kao ja, da se bave izradom nošnji – to je malo teže. Dovolјno je da se bave folklorom, da čuvaju tradicionalnu pjesmu i narodnu igru”, ističe ovaj nadareni četrnaestogodišnjak iz Brezičana.
Tv Prijedor
