Pivotmen rukometne reprezentacije Srbije Dragan Pechmalbec rođen je u Francuskoj. Otac mu je Francuz, majka Srbijanka.
Prošao je sve mlađe selekcije Francuske, upisao i nastupe za seniorski tim Trikolora, ali onda je stigao poziv reprezentacije Srbije kojeg nije mogao odbiti.
“Prije pet godina su me pozvali tadašnji selektor Toni Gerona i direktor reprezentacije Ratko Nikolić i pitali bih li igrao za Srbiju. Od tog trenutka više nije bilo dileme. Malo sam razmislio, ali srce je govorilo samo jedno, a to je Srbija. Presretan sam što sam ovdje”, rekao je Pechmalbec za Žurnal.
Iako je rođen i odrastao u Francuskoj s domovinom svoje majke imao je čvrstu vezu.
“Često sam dolazio u Srbiju. Majka mi je Srbijanka, ali iskreno nisam oduvijek govorio jezik”.
Jezik je počeo ozbiljnije učiti tek tokom klupske karijere.
“Kada sam igrao za Nantes, bilo je Bosanaca i Hrvata pa sam morao učiti. Kasnije je došao i Kiril Lazarov, Makedonac i svi smo pričali srpski. U početku ništa nisam razumio, ali sam čitao knjige iz stare Jugoslavije, naučio padeže i danas je sve u redu”, kroz osmijeh priča Pechmalbec.
Beograd je za njega posebna emocija.
“Dolazim često, uglavnom na kraju sezone ili kad god imam vremena. Od Veszprema je udaljen svega četiri sata pa koristim svaku priliku da budem tu. Tu nam je porodica, tu su nam korijeni”.
Na pitanje gdje vidi sebe nakon završetka karijere, ostaje prizemljen.
“Ne znam, ko zna šta život nosi. Najvažnije je da Valentina i ja budemo sretni, a gdje ćemo živjeti najmanje je važno. Ona je polu Srbijanka, polu Iranka, a odrasla je u Švedskoj. Baš smo čudan miks. Ona je doktorica, nedavno smo se vjenčali u Beogradu… ima nas svuda.”, smije se Dragan.
U dresu Srbije stekao je i kumstvo.
“Od prvog dana sam se zbližio s Vladimirom Cuparom. Reprezentacija mi je donijela prijatelje za cijeli život. Vladimir mi je najbolji prijatelj, bio mi je kum na svadbi. Vjenčali smo se u Beogradu, bilo je baš ludo”, otkriva pivotmen Srbije.
