Na Gerijatrijskom odjelu Javne ustanove Dom za starija lica u Prijedoru štićenici su izloženi nehumanom postupanju i zlostavljanju pojedinih uposlenika, otkrivaju za Raport izvori koji su nam dostavili uznemirujuće i šokantne informacije.
Naši izvori ukazuju na teško zanemarivanje i zlostavljanje pojedinih štićenika gerijatrijskog odjeljenja koje je smješteno u staroj zgradi Opšte bolnice Prijedor, a koje djeluje u sklopu Doma za starija lica u Prijedoru iako su zgrade fizički odvojene i na različitim su lokacijama.
Modrice na licu štićenice
Na fotografijama koje posjedujemo vide se modrice na licu jedne štićenice, zatim korisnici vezani za krevete i izbačeni u dvorište doma, odnosno odjeljenja kao i nehigijenski i zapušteni prostori u kojima borave.
Na jednoj fotografiji, vidno raspoložena i nasmijana higijeničarka pozira s nogom na madracu koji je na podu i vidno prljav dok je u pozadini vidno izmučena starija gospođa.
Izvori Raporta tvrde da se ovakve scene ne dešavaju sporadično, već da su postale dio svakodnevice.
Posebno potresna je priča štićenika gluhonijemog od rođenja, ali koji je bio radno sposoban i zaposlen, ali je nakon smrti majke smješten u Dom u Prijedor.
Prema tvrdnjama naših izvora, osoblje ga je vezivalo i izbacivalo van objekta kao vid kazne. Na fotografiji koja je u posjedu Raporta vidi se taj štićenik zavezan za krevet, vani, na livadi dok su na fotografiji još trojica muškaraca među kojima je navodno i uposlenik koji je u međuvremenu napustio Dom, a bio je poznat po zlostavljanju štićenika.
Danas, kako navode naši izvori, ovaj štićenik teži oko 30 kilograma, dok njegova porodica koja živi u inostranstvu vjeruje da je zbrinut i na sigurnom.
Zataškan pokušaj samoubistva
U informaciji koju smo dobili navodi se i da je jedna štićenica pokušala samoubistvo, da je zadobila teške povrede i ostala trajni invalid, ali da slučaj nikada nije prijavljen nadležnim institucijama, već je žena kasnije jednostavno otpuštena iz Doma.
Gospođa M. je, prema navodima naših izvora, pronađena s podlivima i modricama na licu (Raport je u posjedu te fotografija), a ona i još dvije štićenice tvrdile su da ju je fizički napao jedan od medicinskih tehničara. Umjesto da se slučaj procesuira, štićenica je, tvrde izvori, premještena u drugu ustanovu, čime je sve zataškano.
Navodi se i da pojedini korisnici imaju šugu i vaške zbog loših higijenskih uslova. Za jednu štićenicu koja dolazi iz Zagreba tvrdi se da je često kažnjavana tako što je izbacivana u dvorište ili na deponiju madraca iza zgrade, a povremeno i vezivana i da joj je uskraćivana hrana.
Na dostupnim fotografijama i informacijama na društvenim mrežama, Javna ustanova Dom za starija lica u Prijedoru objavljuje uglavnom one promotivne i to iz druge zgrade Doma iz koje prikazuju slavlja i raspoložene štićenike.
Oni smješteni na Gerijatrijskom odjelu, koji su i najranjiviji i najbespomoćniji, kažu naši izvori, žive u potpuno drugačijim uvjetima i izloženi su nehumanom tretmanu.
Raport je o svim ovim navodima uputio zvaničan upit v.d. direktorici Doma Mariji Ličanin, tražeći da se izjasni o svakom pojedinačnom navodu iz informacije.
Ličanin priznaje vezivanje samo u ‘incidentnim situacijama’
Ličanin je prvo pojasnila da su Dom i Gerijatrijsko odjeljenje fizički odvojeni u dvije zgrade, te u opširnom odgovoru uglavnom negira navode naših izvora.
“Obzirom da nemamo uvid u fotografije i informacije koje su vam dostavljene mišljenja smo da se radi o Gerijatrijskom odsjeku u kojem se zbrinjavaju korisnici koji se nalaze u stanju socijalne potrebe sa višestrukim zdravstvenim smetnjama u mentalnom zdravlju (duševna oboljenja, uznapredovala oboljenja demencije i lakše mentalne retardacije).
Korisnici Doma za starija lica imaju sve potrebne uslove za dostojanstven život i prema njima se uposlenici ophode na zakonom propisan način i prema protokolima koji važe u ustanovi. Prijem korisnika se vrši prema pravilniku o prijemu korisnika uz apsolutnu transparentnost i informisanost lica koja smještaju korisnike”, navodi direktorica Ličanin.
O vezivanju štićenika, odnosno njihovoj fiksaciji direktorica Ličanin tvrdi da se to dešava samo u incidentnim situacijama.
S time je opravdala i vezivanje štićenika za kojeg smo joj poslali upit i za kojeg posjedujemo fotografiju na kojoj je taj štićenik zavezan na krevetu.
“Svi korisnici su slobodni da se kreću i strogo je zabranjena fiksacija korisnika osim u slučaju incidentne situacije u kojoj može doći do povrede samog korisnika kao i prisutnog osoblja i ostalih korisnika.
U tim situacijama obavezno obavještavamo službu hitne pomoći i policiju koje dolaze na lice mjesta i preuzimaju brigu o korisniku. Prema opisanim događajima u vašem upitu radilo se upravo o jednoj takvoj situaciji, gdje je korisnik zbog agresivnosti bio fiksiran do dolaska hitne medicinske pomoći, nakon čega je hospitalizovan na psihijatrijskom odjeljenju”, navodi Ličanin.
Direktorica kaže da su štićenici skloni padovima, pa otuda modrice
Na upit Raporta o štićenici koja ima modrice i podlive na licu, za koje naši izvori tvrde da su rezultat šamaranja jednog medicinskog tehničara, direktorica Ličanin se nije direktno očitovala o tom konkretnom, slučaju, ali za modrice i podlive kod štićenika nudi svoje ‘objašnjenje’.
“Također, velika je sklonost padovima pa se to može povezati sa nekim povredama tj. modricama ili podlivima. Svaka promjena ili pogoršanje njihovog psiho-fizičkog stanja se svakodnevno prati od nadležnog osoblja i ljekara a o tome se obavezno obavještava i rodbina i staratelji korisnika naše ustanove”, tvrdi Ličanin.
O navodima da pojedini štićenici imaju vaške i šugu, zbog neredovne higijene, Ličanin takve pojave pripisuje isključivo korisnicima koji tek dođu u Dom.
“Vrlo često se događa da se primi lice koje je živjelo u nehigijenskim uslovima bez ikakvih sredstava za život i održavanje lične higijene, sa brojnim zdravstvenim tegobama.
Ta lica se prilikom prijema adekvatno zbrinjavaju i obavlja se higijenska obrada prema protokolu ustanove. Ukoliko se utvrdi da lice ima vaške ili šugu ono se smješta u izolaciju i pod nadzorom je ljekara koji ordinira adekvatnu terapiju. Kada se otklone indikacije za izolaciju, lice se smješta u kolektivni smještaj sa drugim korisnicima’ navodi Ličanin.
Direktorica Ličanin kaže da ‘mora istaknuti izuzetno težak posao zaposlenih radnika sa ovom kategorijom korisnika kao i neograničen broj mogućnosti za manipulaciju i pogrešnu interpretaciju određenih situacija koje su izazvane pogoršanjem psihičkog stanja nekih korisnika”.
S ovim direktorica pravda i slike nehigijenskih uvjeta o kojima smo je pitali, pokušavajući ih očigledno pripisati manipulaciji.
“U njihovim teškim zdravstvenim stanjima česta pojava su nažalost, dezorijentisanost u vremenu i prostoru, halucinacije, sklonost nemiru te stalnom kretanju, hodanju, skidanju odjeće i pelena, vršenje fizioloških potreba na mjestima na kojim se zateknu što ponekad stvara vrlo pogrešnu sliku i poseban napor osoblja”, odgovor je direktorice Doma Marije Ličanin.
Na upit Raporta da li im je nedavno inspekcija naložila da ne smiju vezati štićenike Ličanin nije odgovorila, ali tvrdi da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS i nadležni inspekcijski organi vrše redovan nadzor nad radom ustanove, te da se u Dom ulažu sredstva za poboljšanje uslova.
Također, na konkretno pitanje da li je tačno da prokišnjava krov na odjelu Gerijatrije, te da su dobili sredstva za sanaciju štete nastale od požara na krovu 2024. godine u zgradi tog odjela, a da ih nisu utrošili u tu svrhu, Ličanin nije odgovorila.
Umjesto provjera šokantnih informacija, prijavit će fotografiranje i njihovu objavu
Na konkretan upit da li je jedan od bivših uposlenika Doma, izvjesni Ognjen za koji naši izvori tvrde da je zlostavljao štićenike i da je u međuvremenu otišao na novo radno mjesto, Ličanin se nije očitovala.
Ličanin tvrdi da većina navoda iz upita predstavlja neistine i poziva novinare da dođu i lično se uvjere u stanje u ustanovi.
Ujedno nas upozorava da je objavljivanje fotografija i zdravstvenih podataka korisnika bez saglasnosti zabranjeno zakonom i najavljuje da će o svemu obavijestiti Agenciju za zaštitu ličnih podataka BiH.
“Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH iznošenje bilo kakvih podataka o zdravstvenom stanju korisnika kao i fotografija, bez njihove lične saglasnosti ili saglasnosti staratelja je zabranjeno, te kao ustanova smatramo da je došlo do zloupotrebe istih i da bi aktere tih fotografija i podataka trebalo sankcionisati, a samo objavljivanje bi nanijelo najveću štetu korisnicima i njihovom ličnom dostojanstvu. Kao odgovorno društvo ne treba da dozvolimo da se lične frustracije i razna nezadovoljstva bilo kojim aspektima privatnih života odražavaju negativno na najranjivije kategorije našeg društva”, navodi Ličanin.
Evidentno je da direktorica Ličanin s ovim ‘upozorenjem’ pokušava spriječiti objavu informacija i fotografija koje su u posjedu Raporta.
Pod krinkom zaštite korisnika Doma, na čije kršenje prava i narušavanje dostojanstva Raport upravo ukazuje, direktorica Ličanin nas upozorava, i ponaša se u stilu ‘ubij glasnika’ umjesto da najavi detaljnu provjeru svih informacija koje smo joj dostavili u upitu.
Naravno da je i za Raport, kao odgovoran medij u ovom slučaju i u ovoj konkretnoj priči primaran interes i zaštita privatnosti svakog štićenika u prijedorskom Domu, ali isto tako je javni interes izvijestiti i o najmanjem incidentu, a kamoli o ozbiljnim optužbama na račun onih koji bi morali brinuti o starim i nemoćnim, a u stvari nisu njihovi zaštitnici nego zlostavljači.
Stoga, Raport objavljuje samo dio fotografija uz mjere zaštite da se zaštiti dignitet i privatnost svakog tog lica.
Izuzetno eksplicitne fotografije, među kojima je i ona štićenice na čijem su tijelu vidljivi crvenilo i tragovi za koji naši izvori tvrde da su rezultat šuge zbog nehigijene nećemo objaviti, kao ni one fotografije gdje bi se mogao otkriti identitet osobe s podlivima i modricama na licu.
Ali, to su činjenice koje moraju utvrditi nadležni organi, jer i pored opširnog odgovora, direktorica Doma se nije konkretno očitovala o većini pojedinačnih slučajeva navedenih u upitu Raporta, uključujući navode o izbacivanju štićenika u dvorište i na deponiju i fotografiranja s njima, kao i o pokušaju samoubistva i neprijavljivanju tog slučaja.
Nažalost, sve češće informacije o stanju u domovima za starije i nemoćne u Bosni i Hercegovini ponovo otvaraju pitanje stvarnog i efikasnog nadzora nad ovim ustanovama. Iskustvo, nažalost, pokazuje da reakcije institucija najčešće dolaze tek nakon tragedija i da interes javnosti traje kratko.
