“Svaka promjena je teška, ali je neophodno konstantno izlaziti iz zone komfora da bismo napredovali.
Još u osnovnoj školi fascinirala me ideja da se školujem na engleskom jeziku i da poznajem strani jezik dovolјno dobro da mogu nesmetano pratiti nastavu”, kaže Prijedorčanka Matea Jandrić koja će, po završetku fakulteta u Barseloni, steći dvije diplome: jednu iz biznisa i ekonomije, a drugu iz oblasti međunarodnih odnosa. Da bi zadržala stipendiju, mora biti u 40 odsto najbolјih u svojoj generaciji.
Devetnaestogodišnja Matea Jandrić od malih nogu je bila svjesna da je znanje moć, a poznavanje stranih jezika najveće bogatstvo. Roditelјi su je poslali na tri lјetne škole u inostranstvo (Kipar, Austrija/Salcburg i UK/ London), gdje se prvi put, sa samo 12 godina, susrela s odvajanjem od porodice. Nakon završenog prvog i drugog razreda prijedorske gimnazije, prijavila se na UWC (Koledž Ujedinjenog Svijeta) u Mostaru i tamo završila srednju školu, prateći IB program na engleskom jeziku.
“Svako kroji svoju sudbinu i bira svoj put na osnovu mogućnosti i želјa. Ali ja sam odmalena osjećala da su studije u inostranstvu moja karta za budućnost koju hoću da izgradim. U Mostaru sam imala savjetnicu za univerzitete, koja mi je, na osnovu mojih želјa, napravila listu najbolјih fakulteta na koje se mogu prijaviti. Primlјena sam na pet fakulteta, uklјučujući i ESADE u Barseloni, koji mi je bio prva želјa”, prisjeća se Matea.
Tu je nastao prvi problem. Svi fakulteti bili su izvan finansijskih mogućnosti njene porodice, pa je znala da, ako želi uspjeti, mora dobiti stipendiju. U prvom krugu prijavila se na dvije stipendije i obje dobila: jednu na IE Univerzitetu u Madridu i drugu na ESADE-u u Barseloni.
“Ne moram ni reći da mojoj sreći nije bilo kraja kada sam dobila finansijsku pomoć za svoj prvi izbor. Nakon toga više nije bilo dileme gdje ću otići. Jedinica sam, i oduvijek smo bili samo mama, tata i ja. Odmalena sam bila jako samostalna i odgovorna, pa vjerujem da je moj odlazak od kuće teže pao roditelјima nego meni. Pogotovo taj ‘rani odlazak’ u srednjoj školi. Ali znali su da sam mnogo više mogla dobiti nego izgubiti, tako da vjerujem da im je to donijelo određeni mir”, ističe Matea.
Naravno, bilo je dana kada joj je bilo teško i čeznula je za brižnim roditelјskim zagrlјajem. Ali i ti trenuci prođu. Govoreći o iskustvima iz Španije, navodi da je Barselona predivna.
“Što se tiče fakulteta, takođe sam prezadovolјna. Program koji sam upisala je tačno ono što sam želјela i zamišlјala. Svi profesori su izuzetno kvalifikovani, imaju doktorate i veoma su otvoreni za komunikaciju i saradnju. Ostavlјa nam se mnogo prostora za grupne radove, projekte, snimke i istraživanja. Od osam predmeta koje slušam ove godine, samo iz jednog imamo klasičnu knjigu; sve ostalo su materijali koje dobijamo, stručne knjige na koje se oslanjamo te mnogo istraživanja i čitanja”, kazuje mlada Prijedorčanka i priznaje da ipak nije sve idealno.
U tuđoj zemlјi, okružena strancima i daleko od kuće i porodice, postoje brojni izazovi. Smatra da je jednako važno govoriti upravo o tim izazovima, jer se u suprotnom stvara pogrešna slika. Objašnjava da je gradivo obimno i zahtjevno. Na fakultetu provodi gotovo deset sati dnevno, osim petkom kada je raspored kraći, i vikendom, kada je slobodna.
“Radnim danima često budem iscrplјena, ali kada se osvrnem na sve što sam uspjela i što sam sebi omogućila, brzo se podsjetim na svoj cilј i odmah mi bude lakše. Sva predavanja su mi obavezna, i ukoliko ne ispunim potrebnu kvotu prisustva, ne mogu izaći na ispit. A pošto sam na stipendiji, da bih je zadržala i narednih godina, moram biti u 40 odsto najbolјih u svojoj generaciji i ne smijem prenositi ispite. To s jedne strane stvara pritisak, ali s druge mi je ogromna motivacija”, navodi ona.
Prijatelјe iz raznih dijelova svijeta stekla je još u Mostaru.
“U tom relativno malom i dosta podijelјenom gradu, nas je bilo iz preko 70 zemalјa svijeta. Dovolјno je reći da sam u prvoj godini tamo bila cimerka s tri djevojke iz Nigerije, Novog Zelanda i Norveške, a u drugoj s jednom iz Amerike. Naravno, u Mostaru je bilo mnogo više naših lјudi, što je i očekivano, pa sam imala i dosta prijatelјa s Balkana”, ističe naša sagovornica, dodajući da je situacija u Barseloni drugačija.
“Jako je malo naših ili sam ja jednostavno naišla na vrlo mali broj njih. Najviše sam okružena strancima i na mom smjeru nema nikoga iz zemalјa bivše Jugoslavije. Na drugim programima u ESADE ih ima, s nekima sam u kontaktu i bili smo zajedno u restoranu koji se zove ‘Jugoslavija’, a drže ga naši lјudi. Tako da je istina da jedni bez drugih ne možemo. Prijatelјica s kojom sam trenutno najbliža je iz Albanije, čime vjerovatno razbijamo sve predrasude koje oba naroda imaju jedno o drugom. Zaista je važno pronaći nekoga s kim možeš podijeliti lijepe vijesti, ali i nekoga na koga se možeš osloniti kada ti dan nije baš najbolјi”, rekla je Matea.
Na ESADE fakultetu studira program ekonomije i međunarodnih odnosa. Ovaj studijski program je specifičan: traje pet godina, a glavna karakteristika je to što predstavlјa spoj dva različita smjera.
“U suštini, paralelno studiram dva programa na istom fakultetu i, kada ga završim, dobijam dvije diplome: jednu iz biznisa i ekonomije, i drugu iz oblasti međunarodnih odnosa. Imam još dovolјno vremena da odlučim čemu ću se tačno posvetiti, a kako budem ulazila u sve stručnije predmete, vjerujem da ću napraviti pravi izbor. Tokom studija obavezna sam da odradim i nekoliko praksi, za koje vjerujem da će me dodatno usmjeriti.”
Slobodno vrijeme joj je ograničeno. Fakultet joj, kako kaže, oduzima mnogo više vremena nego što je očekivala. Iako joj je studiranje prioritet, Matea smatra da je jednako važno imati i taj “studentski život” te posvetiti više vremena sebi i društvu.
“Na tome ću definitivno poraditi u slјedećem semestru, uz nadu da će mi obaveze to i omogućiti, sada kada je period adaptacije prošao. Na fakultetu provedem oko 10 sati dnevno, dva sata mi ode na putovanje do i od faksa, a uz sedam – osam sna, ostane jedva oko četiri sata slobodnog vremena, koje često provedem učeći ili sa prijatelјima. Dodatno, moja generacija me izabrala da budem delegat, spojnica između studenata i menadžmenta fakulteta, pa mi i ti sastanci oduzimaju dio ionako ograničenog vremena”, objašnjava ona.
Trenutno nema vremena ni za kakav posao, iako bi, kaže, volјela raditi i barem malo finansijski pomoći roditelјima. Prioritet joj je fakultet i u prvom semestru maksimalno se fokusirala na to.
“Vjerujem da će tako biti tokom cijele prve godine. U narednim godinama planiram pronaći honorarni posao ili plaćenu praksu, jer smatram da ću time dodatno unaprijediti svoj CV i portfolio. Mnogi studenti sa starijih godina već imaju svoje male biznise ili rade kao frilenseri, tako da ne sumnjam da ću i ja uspjeti u tome kada dođe vrijeme”, objašnjava Matea.
Nije lako uskladiti obaveze i društveni život
Putovanja obožava i trudi se da putuje što više. Još nije stigla obići manja mjesta oko Barselone, ali nada se da hoće u narednim mjesecima. U Barseloni je nešto više od tri mjeseca, a kući je bila samo jednom – i to na tri dana.
“Zbog obaveznih predavanja ne mogu često putovati, ali ne pada mi to teško, jer zaista uživam ovdje. Naravno, nedostaju mi roditelјi i moj pas, ali odlazak na fakultet je normalan korak u životu i jasno mi je da ne mogu zauvijek živjeti s roditelјima”, ističe ona.
Komentarišući troškove života u Barseloni, podsjeća da je to turistički grad, što se najviše odražava na cijene stanova. Što se tiče svakodnevnih namirnica, cijene su, kaže, gotovo identične kao i kod nas.
“Kada je riječ o šminki, kozmetici i odjeći, sve je jeftinije u Španiji u poređenju sa BiH. Oduševlјena sam gradskim prevozom u Barseloni, sve je toliko dobro povezano i tačno, da čak i lokalno stanovništvo potvrđuje da je automobil samo smetnja i da je često potrebno više vremena autom nego javnim prevozom.”
Matea Jandrić često daje savjete preko društvenih mreža mladima koji žele nešto više saznati o školovanju u inostranstvu.
“Život u inostranstvu nije za svakoga i nikada ne bih nagovarala nekoga niti ga ubjeđivala da je to nužno bolјe. Mislim da svako od nas najbolјe poznaje svoje želјe i mogućnosti, ali bih naglasila da strah ne treba da bude prepreka. Prednosti su da se osamostališ, naučiš gledati svijet iz druge perspektive i jednostavno si primoran da sebi stvoriš potpuno novi život, daleko od komfora svog doma, porodice i prijatelјa. Mnogo je lakše otići u nepoznato kada imaš iskustva drugih. Znam koliko je naših lјudi u Austriji i Sloveniji, ali ja u Barseloni, niti u Španiji generalno, nisam poznavala nikoga koga bih mogla pitati za savjet, tako da sam većinu stvari morala sama shvatiti usput. Upravo zbog toga odlučila sam da svoja iskustva, život u Barseloni i preporuke dijelim na društvenim mrežama. Nadam se da je lјudima zanimlјivo gledati, a ako uz to mogu makar jednoj osobi olakšati – smatraću da se trud isplatio. Trudim se pokazati kako izgledaju moji dani ovdje, podijeliti preporuke, savjete kako upasti na ESADE i širiti svijest o tome da je zaista moguće dobiti stipendiju na prestižnom univerzitetu u Španiji”, kaže ova devetnaestogodišnjakinja.
Dijeli svoja iskustva na društvenim mrežama
Dodaje da prije nje u UWC školama nije bilo nikoga iz Prijedora više od pet ili šest godina, kako su joj rekli iz Nacionalnog komiteta. Međutim, ove godine se prijavilo čak troje.
“Što se tiče nekih mojih planova, namjeravam upisati i master u inostranstvu i ne sumnjam da ću, kada za to dođe vrijeme, izabrati pravi put”, kategorična je Matea Jandrić.
“UMJESTO JELKE, ZA NOVU GODINU ĆU OKITITI PALMU!”
Govoreći o utiscima iz Barselone, navodi da je grad ogroman i čaroban.
“Još se ne mogu naviknuti na to da sam u ovom prednovogodišnjem periodu na moru i da je napolјu 16 stepeni, iako vjetar i bura znaju praviti probleme. Šalim se s prijatelјima da ću okititi palmu umjesto jelke”, kaže Matea.
Tv Prijedor
