Početna Video 30 GODINA U RUDNIKU: Umoran sam, ali nemam izbora

30 GODINA U RUDNIKU: Umoran sam, ali nemam izbora

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nermin Mašić iz Kaknja (BiH) već 30 godina svaki radni dan započinje
pozdravom «Sretno» i silaskom u utrobu zemlje, sa alatom u rukama.
Konstantna opasnost, prašina, buka, eksplozije i urušavanja
svakodnevica su jednog od najstarijih rudara u Kaknju koji garavim
rukama jede svoj zarađeni hljeb za sedam kora.

– Jesam, umoran sam. Umoran sam, ali eto raditi se mora, nema mi
druge. Sunce, pošto je ujutro mrak, uđemo maltene po mraku u jamu,
sunce vidimo samo kad izađemo napolje. Čitavu smo smjenu u mraku,
mrklom mraku – priča Mašić za portal dnevnick.com

Posao rudara jedan je od najrizičnijih poslova, svaka jama je sama po
sebi opasna. Svakodnevno su izloženi opasnosti od trovanja, eksplozija
i požara.

-Vjerujte kad siđemo u jamu mi uopšte ne razmišljamo o tim
opasnostima. Mada, one vrebaju sa svih strana, kad bi čovjek
razmišljao o tome šta sve može biti dolje ne bi nikad ni sišao u tu
jamu kaže Mašić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

On se sa suzama u očima prisjeća nedavne tragedije u jami
Begići-Bištrani kada su četiri rudara poginula usred urušavanja kamena.

-Osjećao sam se vrlo teško, kao što se osjećam i dan danas. Prošlo je
tri godine ali vrlo vrlo teško. Pa da čovjek ima igdje bolje i lakše
vjerovatno bi otišao u tom momentu. Pošto imaš porodicu, imaš djecu,
ženu za leđima, znači nema dalje nastavljam, a te psihičke traume i to
čovjeku ostaje do kraja života, to se zaboraviti nikad ne može –
potresno objašnjava Mašić.

Rudarstvo je kaže vrlo složena grana privrede u kojoj se teško dolazi
do plate, a još teže do penzije. U zavisnosti od dimenzija jame u
kojoj kopaju rudari nerijetko svoj posao obavljaju ležeći i klečeći
što najbolje opisuje o kakvom zahtjevnom poslu je riječ.

Dnevnick

cera - 30 GODINA U RUDNIKU: Umoran sam, ali nemam izbora