U zatvoru je bio 23 godine – Ministarstvo poslalo obavijest sudovima, policiji, žrtvama i svjedocima: ‘Pazite se, on je od danas na slobodi…’

Njegov izlazak uznemirio je niz institucija, jer je riječ o čovjeku koji je “za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne bio sigurnosno visokorizičan zatvorenik

Nakon 23 i pol godine provedenih iza zatvorskih rešetaka Lepoglave, od kojih je posljednjih šest mjeseci u Neuropsihijatrijskoj bolnici “dr. Ivan Barbot” u Popovači, 2. kolovoza na slobodu je izašao Milenko Toth (55), višestruko osuđivani kršitelj zakona osebujnog izgleda i tijela prepunog tetovaža.

Njegov izlazak uznemirio je niz institucija, jer je riječ o čovjeku koji je “za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne bio sigurnosno visokorizičan zatvorenik, s obzirom na to da je najavljivao osvete pravosudnim dužnosnicima i djelatnicima Ministarstva pravosuđa”. O njegovom otpustu je, stoga, Uprava za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa istoga dana izvijestila redom Vrhovni, Županijski, Prekršajni, Upravni i Trgovački sud, DORH, pravosudnu policiju, ministra pravosuđa, ali i Tothove žrtve te sve svjedoke iz (ne)djela za koja je osuđen, a njih je podosta. Osim jezivih prijetnji šarolikom spektru ljudi, Tothovi zločini koji lede krv u žilama su s početka 90-ih.

Ubojstvo u šumi

On je 1992. godine u šumi ubio inženjera šumarstva Babića iz automatske puške. Osuđen je na osam godina zatvora, a branio se da je to bilo u samoobrani, uz napomenu da “nije zadovoljan svojim vještinama pucanja iz automata jer da bi to mogao i preciznije.” A 1994. je, pak, pokušao ubiti sisačkog suca kojem je podmetnuo eksploziv na kućni prag, no u eksploziji je stradala sučeva supruga, kojoj je u bolnici amputirana noga. Razlog? Navodna osveta jer ga je sudac prethodno osudio zbog nedozvoljenog držanja oružja. Iako je Toth nakon toga pobjegao skrivajući se neko vrijeme na okupiranom području oko Siska, kada je uhićen u okolici Karlovca, odahnuo je cijeli sisački kraj.

– Sve ovo vrijeme strahuje se od mene? Ma dajte, to su gluposti. Nepotrebno. Svi redom su sami sebi usadili strah. Pa ja nikom ništa nažao nisam učinio. Sve mi je namontirano i nisam imao druge nego se boriti u pisanom obliku. Nakon više od dva desetljeća kad sam u srijedu kročio na slobodu, ponovno sam se rodio. Dočekala me majka koja me se nikada nije odrekla unatoč svim nedaćama u koje me se uplelo. Nadam se da se dugo neću oporavljati od života u kazamatu, ali vjerujte mi, 23 godine u zatvoru mi nije toliko teško palo kao šest mjeseci ludnice. Je l’ mi žao svega? Ničega mi nije žao, osim što sam najbolje godine života proveo u zatvoru. Bilo je trenutaka kad sam doista patio, a u Popovači najviše jer još od 1998. imam dijagnosticirane probavne smetnje i smijem jesti samo soju te povrće. A to nisam dobivao pa sam hranu bacao u zahod. Evo, gledajte, postao sam kost i koža – priča za Jutarnji list Milenko Toth, kojem smo pokucali na vrata njegove trošne kućice u Topolovcu, u kojoj živi s majkom. Zatvorski, a potom i ludnički krevet zamijenio je madracem na derutnom podu, koji je opako nagrizao zub vremena, ali i vlaga. Ne smeta mu to, veli, jer je to njegov dom u kojem ima sve.

Nova stranica

Vezano za strah koji se uvukao u institucije s obzirom na najavljivanu lavinu prijetećih osveta čim odsluži kaznu i izađe, pitamo Totha koji su mu doista idući potezi na slobodi u životnoj kolotečini. U dahu nam odgovara kako je prvo otišao okusiti slobodu u šumu berući gljive kako bi majci donio večeru. Pritom napominje kako bi želio raditi jer je i prije zatvora bio radišan, no svjesno nam naglašava da nitko neće zaposliti bivšeg robijaša njegova kalibra. Ali to nije sve…

Boris Kovačev / HANZA MEDIA

– Robijanje je iza mene. Okrenuo sam novu stranicu života, ali još jedna pravosudna bitka nije gotova. Čekam odgovor Ustavnog suda kojem sam uputio ustavnu tužbu na lanjsku pravomoćnu presudu, jer me sud u Koprivnici zbog prijetnje sucu osudio na šest mjeseci resocijalizacije, tj. prisilnog smještaja u Popovači. Nepravedno su me na tom suđenju proglasili neubrojivim i nesposobnim za praćenje rasprave, a vještačenju koje je bilo izvan svake pameti, protivio sam se. Nisam lud, nego imam problema s probavom i pogodile su me bakterije u zatvoru. Umjesto da sam lani u kolovozu nakon isteka kazne, iz Lepoglave došao kući, mene su strpali prvo u istražni zatvor, a nakon toga sam prema presudi odveden u ludnicu. Boravak u Popovači, na Odjelu 3B, u prizemlju zgrade, priča je za sebe. Nisam smio gledati televizor niti slušati tranzistorčić koji sam si donio iz zatvora. Nisu mi dali ni u šetnju, a jedino što sam smio, bilo je gledati kroz prozor u vrapce i ptičice. Potpuno odsječen od svijeta – opisuje nam dalje Toth svoje “zatočeničke” sate tijekom kojih je, u protekle 23 godine, odaslao na stotine pisama, prigovora, žalbi, tužbi…

Kasno za suze

U pismima koja je slao iz svoje ćelije riječi birao nije, a to je za posljedicu imalo novi serijal kaznenih prijava i presuda. Tako je iza lepoglavskih zidina u nekoliko navrata vrijeđao te prijetio smrću pravosudnim dužnosnicima, službenicima, ali i svojoj odvjetnici. U pismu poslanom Ministarstvu pravosuđa okomio se na nekadašnju stručnu suradnicu za tretman Odjela pojačanog nadzora u Lepoglavi. Osim prijetnje da će nakon izlaska nju dovesti u red, prijeteće “čišćenje” najavio je i cijeloj Lepoglavi, jer se smatrao isprovociran i maltretiran. A sve je završio riječima “J…. ću im majku za sva vremena jer ova zagorska govna ne znaju s kim se zaj… a poslije će biti kasno za suze”. Nije zaobišao ni Upravu za izvršenje sankcija Ministarstva pravosuđa, kojoj je poručio kako će ih sve “poubijati jer ništa ne poduzimaju da njihovi lopovi prestanu krasti njegova pisma…”. Načelnici Odjela za tretman Uprave za izvršenje sankcija je, pak, opsovao uz prijetnje “mater ustašku” jer mu je, kako je ustvrdio, “obećala da će mu se prestati krasti pisma”. Gnjusan opus prijetnji uputio je i 2001. sucu Općinskog suda u Zagrebu, kojeg je podsjetio na to da mu je poslao više pisama, ali da povratno ništa nije dobio. “To je dokaz da se vama ne živi i da me izazivate da vas sve tu na sudu poubijam, što ću i učiniti nakon izlaska iz zatvora. Čuvajte si ovo pismo za uspomenu da ne bi bilo poslije ‘nismo znali’”, napisao je tada Toth, a na suđenju za te iste prijetnje uvjeravao je sve da se ljudi “kojima je pisao nisu uplašili, a kamoli ga shvatili ozbiljno jer mu se pisma nisu prestala krasti”. Drugom je, pak, sucu rekao da će mu biti gore “nego kad je Mate Oraškić u sudnici ubio sutkinju, zapisničarku i suprugu”. Zatvorskim čuvarima u Lepoglavi govorio je da su neškolovana smeća, te ih vukao za ruke uz kišu uvreda, a ujedno je tijekom pretrage njegovih stvari u ćeliji jednom prilikom prijetio i da će zapaliti sobu. Radi svega toga bio je i stegovno sankcioniran zabranom korištenja novca u zatvoru na više mjeseci, pa s 21 danom samice, ali je dobio i tri godine i 10 mjeseci zatvora zbog prijetnje likvidacijom čim izađe. Upravo je to pokazatelj kako institucije itekako ozbiljno shvaćaju svaku Tothovu riječ, zarez, potez…

Boris Kovačev / HANZA MEDIA

Otkad je počeo s kršenjima zakona početkom ratnog vihora, Toth doista zadaje glavobolje svima s kojima se susretne. Ponavlja kako mu kompletno pravosuđe montira procese i osvećuje mu se te da su se svi redom, od državnih odvjetnika i sudskih vještaka, preko pravosudnih policajaca te liječnika kaznionice, kao i cimera u ćeliji, urotili protiv njega. U sudnici Općinskog kaznenog suda se 2007. tijekom suđenja s njim namučio sudac Nenad Lukić kojem sat i pol Toth nije dao da dođe do riječi. Suca je prostački vrijeđao psujući mu “majku ustašku”, radi čega je šest puta izbacivan iz sudnice. Za svaku izrečenu psovku sudac ga je novčano kažnjavao pa je na kraju rasprave Toth nakupio 33 tisuće kuna kazne.

Na upit koliko je puta poželio pobjeći iz zatvora, Toth se prisjetio svog neuspjelog pokušaja bijega 1995. godine iz sisačkog zatvora, kada se sav polomio i kada je već iza sebe imao optužbe za ubojstvo i pokušaj ubojstva.

– To je bilo prvi i zadnji put da sam se odvažio na bježanje. Ljudi su čekali ulazak u Novu godinu, a ja nepravedno u zatvoru. Pao sam sa zaleđenog krova dežurane, do koje sam došao prokopavši jedan zid. Poskliznuo sam se, a policajac s automatskom puškom dotrčao je do mene i vikao “Stoj! Stoj!”. Kako sam pao na asfalt te slomio petu i zglob, nisam mogao dalje bježati, a snijega je bilo posvuda. Došao sam 20 metara do Kupe i klonuo, i tu su me pravosudni policajci uhvatili – opisao je Toth bijeg iz zatvora, čije posljedice, tijekom promjene vremena, danas itekako osjeća. Toth je po zanimanju, inače, kovinotokar koji je neko vrijeme radio u Željezari Sisak.

Boris Kovačev / HANZA MEDIA

Okus slobode

Kad je prošlog ljeta u Topolovac stigla vijest da Tothu istječe zatvorska kazna i kako se vraća pod majčine skute, mještani su se počeli meškoljiti. Jedan je već bio uvjeren da će napraviti nekakvu glupost čim uđe u selo.

– Zasad je mirno, no tek je došao. Nekima je pružio ruku, pozdravio se. Znate, nije to više onaj rastrojeni mladić iz vremena kad su po našem kraju fijukali meci i padale granate, i kada mu je bilo do opasnih “igrica”. Želim vjerovati da je u zatvoru odrastao i uozbiljio se, jer njegova je majka doista patila – povjerila nam se jedna od prvih Tothovih susjeda koja je potpuno šokirana Tothovim istetoviranim tijelom.

Neke od Tothovih “meta” kojima je obećavao osvetu kad izađe iz zatvora, rekli su nam da on nije jedini koji se tako izražava, niti je riječ o iznimci, jer se cijeli lanac ljudi obavijesti čim netko bude pušten na slobodu.

– Većina zatvorenika čim osjeti okus slobode, pokušava zatomiti proživljeno zatvorsko iskustvo i infiltrirati se u svakodnevicu. Možda tek 0,01 posto njih odluči progoniti osobe koje su, ovisno o instanci, dale svoj doprinos prilikom njihova uhićenja, donošenja presude, čuvanja u zatvoru… – uvjerava nas jedan sudac koji je s Tothom imao prepisku i koji se ne boji da će mu banuti na vrata.

Buka

Pogrebni prevoz Iris Lim Profi Prijedor Panta rhei Prijedor

You must be logged in to post a comment Login