U Prijedoru jedina vunovlačarska radnja u BiH

Stari zanati u sadašnjem vremenu savremenih tehnoloških dostignuća sve češće i brže iščezavaju i malo je mladih ljudi koji se opredjeljuju za njih, jer ih smatraju da uveliko pripadaju prošlosti, međutim, ipak, ima izuzetaka.

Jedna od takvih mladih ljudi je Prijedorčanka Milanka Pilipović-Radulović, vlasnica vunovlačarske radnje.

Ona je za Anadoliju rekla da su se njeni roditelji bavili istim poslom i da nije nimalo slučajno što se opredijelila i ona za njega, dodavši da je vrijeme pokazalo da nam je ovaj stari zanat, poput nekih drugih još uvijek potreban i da ih trebamo sačuvati.

Njena porodica se počela vunovlačarskim zanatom baviti prije 30 godina.

“Moga oca nije kao mnoge privlačilo ugostiteljstvo i trgovina, već djelatnost koja mu je bila potpuno nepoznata i 1987. godine počeo se u jednoj maloj radnji i na jednoj maloj mašini baviti ovim zanatom, koji je bio nekarakterističan za ove prostore”, rekla je Milanka.

U prostorima sadašnje radnje opremljene neophodnim mašinama i drugom opremom, u kojoj je zaposleno 10 radnika, odvija se kompletan proces prerade vune, od pranja, sušenja, češljanja, predenja i bojenja, pa do pakovanja.

Prema Milankinim saznanjima njihova radnja je jedina u Bosni i Hercegovini koja se bavi ovom djelatnošću.

„U njoj se mjesečno preradi dvije tone vune od stočara, naših kooperanata sa prijedorskog područja, Manjače i Grmeča, koji uglavnom uzgajaju ovce, pasmine pramenka, čija je vuna izuzetno kvalitetna. Nju neopranu otkupljujemo po cijeni od 50 pfeniga po kilogramu”, navela je Milanka.

Otac joj je prije nekoliko godina predao radnju na upravljanje, a ona ističe da ni to nije nikakvo iznenađenje, jer je još kao dijete, pomažući roditeljima u obavljanju manjih poslova u radnji, godinama sticala i stekla znanje iz ovog zanata.

“Mi smo registrovani kao zanatska radnja i zbog toga nismo u mogućnosti plasirati proizvode izvan Bosne i Hercegovine, tako da smo za sada upućeni na njeno tržište i mogu reći da smo sa njim zadovoljni. U našoj zemlji nema nijedne fabrike tekstila, pa se tako predivo proizvedeno u radnji najviše koristi u kućnoj radinosti za pletenje odjevnih predmeta, te čarapa i priglavaka, a ono je izuzetno za izradu kvalitetnih tkanih staza, vunenih tepiha, pa i čvoranih tepiha”, naglašava Milanka.

Cijena prediva se kreće od 13 do 19 KM po kilogramu, a najtraženija su bijele i sive boje.

Vlasnica ove radnje kaže da se od bavljenja vunovlačarskim zanatom može obezbijediti solidna egzistencija.

„Svako ko želi da radi i da se trudi, može od ovog zanata i živjeti. Napominjem naravno da radimo puno čitave godine i radimo malte ne po čitave dane i dobro je“, rekla je ona.

U ovoj radnji planiraju da u bliskoj budućnosti počnu sa proizvodnjom vunenih jorgana i tkanih staza.

 

Anadolija

Lim profi, Prijedor Panta Rhei, masazno-kozmeticki studio, Prijedor Pogrebno Iris