Sijalice zamijenile svijeće u selima Bihaća, Bosanskog Petrovca i Drvara

Nakon tri godine čekanja bračni par Milkica i Milan Šipka iz sela Veliko Očijevo svijeću i petrolejsku lampu prije mjesec dana zamijenili su sijalicom.

Nedostatak električne energije uz protekli rat razlog je što u Velikom Očijevu, u kojem je boravila i ekipa Anadolu Agency (AA), sada živi svega osam porodica sa desetak stanovnika, iako je nekada samo to selo brojalo dvadesetak domaćinstava i preko 50 stanovnika.

Prvi put je selo, koje je prije rata pripadalo opštini Drvar, električnu energiju dobilo 1980. godine. Ratni sukobi su pokidali električnu mrežu koja nikada više nije uspostavljena s obzirom da je ocijenjeno kako bi za njeno ponovno uvođenje trebala velika sredstva, a za što nadležna preduzeća za distribuciju nemaju novaca. Tako su brojna domaćinstva na ponovno uvođenje električne energije čekali od nekoliko do čak više od deset godina u zavisnosti kada su se prijeratni stanovnici ponovno vratili svojim domovima.

Milkica i Milan Šipka su jedno uz preostala 43 seoska domaćinstva sa područja općina Bihać, Bosanski Petrovac i Drvar koji su zahvaljujući instaliranju solarnih sistema za proizvodnju električne energije i tople vode uz pomoć UNDP-a riješili svoj problem električne energije.

Na prostoru Unsko-sanskog i Livanjskog kantona, odnosno u općinama Bosansko Grahovo, Glamoč, Bosanski Petrovac, Bihać i Drvar još je stotinjak domaćinstava koja žive bez električne energije.
Opet se čuje glas iz radija

U Velikom Očijevu kod Milkice i Milana od prije mjesec dana je slavlje – stigla je električna energija. Ne samo da su pogasili svijeće i petrolejske lampe, nego više preko ljeta i ne lože, radi im frižider, imaju vode, čak i tople, gledaju televizor… Život im se, kažu vratio u normalu. Preporođeni su. Drugi put u svom životu dočekali su da upale sijalicu.

Solarni sistemi za proizvodnju električne energije i tople vode kapaciteta 1,5 kilovata (paneli) uz agregat 2,8 kilovata osiguravaju im dnevnu proizvodnju u ljetnom periodu četiri do pet kilovata električne energije, a u zimskom periodu će to biti između dva do dva i po kilovata. Interesantno je da kada se napuni sistem osigurava 4,65 dana električne energije uz racionalan sistem njenog korištenja.

Iako im je rat kažu Milkica i Milan promijenio život, jer osim pokidane elektro mreže, umjesto nekadašnjoj općini Drvar sada administrativno pripadaju Gradu Bihaću od kojeg su udaljeni šezdesetak kilometara, čak i od mjesne zajednice martin Brod preko deset kilometara, uz život sa električnom energijom i to je lakše.

Milkica i Milan Šipka su jedno uz preostala 43 seoska domaćinstva sa područja općina Bihać, Bosanski Petrovac i Drvar koji su zahvaljujući instaliranju solarnih sistema za proizvodnju električne energije i tople vode uz pomoć UNDP-a riješili svoj problem električne energije

“Sjećam se kao srednjoškolac kada je prvi put 1980. godine s bandera došla žica i kada je struja zasvijetlila. A, ovo je sada drugi put, samo što je sada struja montirana. To je u današnje vrijeme neshvatljivo biti bez struje, ali živilo se. Uz svijeću, petrolej lampu. Najteže je bilo kada je hrana u pitanju. Niti možeš imati frižidera, ni vode tako da je to bio osnovni problem. Išli smo, cijelo selo zajednički više puta s namjerom da nam se riješi pitanje električne energije, ali nije se uspjelo.

Nismo mogli doći do toga nikako putem Elektropriovrede Bihać. Neuporedivo je bolje sada nego prije. Jer imaš, možeš i da skuhaš nešto i da podgriješ, da živiš onaj naš seljački život. Ima se i televizor, radio, malo se čuje. Jedan normalni život da se živi, što svako u današnjici ima, i koja mašina, bušilica, brusilica, ti priručni radovi. Sve paše sa ovom strujom”, priča za Anadolu Agency Milan Šipka.

Kako je električna energija njima promijenila život smatra da je tako i kada se uzme u obzir i šire područje.

“Sto posto da bi se ljudi vratili na ove prostore. Jer, ljudi su ostali bez posla, firme ne rade. Moraju se latiti sela. Mora se živjeti na neki način. Ako nema struje, onda ne možemo dalje”, kaže Milan.

Dodaje da se u njegovom selu teško živi zbog nove administrativne preraspodjele.

“Sve je teško rješavati. Ko nema svoj automobil da ode, teško je. Za ljude koji nemaju automobil oni znaju samo kako je to, a mi ipak, se snađemo preko nekoga da donese, moljakanje neko uvijek. Kada odeš u Bihać nekako nisu nam baš da nam pomognu da odjednom to završimo nego par puta kružiš, kružiš. Ne kaže ti odjednom to treba, nego moraš pet-šest puta otići za jedan obični papir”, navodi Milan.
Radi i peć i mašina

Ističe da je nakon električne energije broj jedan za starije, ali i za mlađe ljude nedostatak ljekara.

“Šta će biti, ko zna? U Bihaću se sve radi. U Kulen Vakuf se ide, a ima i neka ambulanta u Martin Brodu ako treba injekcija da je doneseš da ti se da. Lakše bi bilo da je ostalo po starom, bliže je Drvar. Naslonjeni smo bili na Drvar, svi smo radili gore, jer 95 posto sve je u Drvaru bilo. Sada je to sve drugačije”, navodi Milan.

Ipak, vjeruje u Veliko Očijevo, ali i selo generalno.

“Nadamo se boljem. Mora jednog dana krenuti. Trebalo bi. Ja mislim da se moraju ljudi uhvatiti sela opet. Naši preci su živjeli tako pa ćemo morati i mi malo. U gradu ne rade firme, moramo nešto usijati, pokositi i tako. Ja držim kravu, prihod je neki. Nije neka dobit, ali za nas dvoje je dobro. Mliječni proizvodi i malo penzije i životari se”, veli Milan.

Njegova supruga Milkica kafu gostima više ne kuha na plinskoj peći, ali ni na onoj u kojoj se loži. Džezva je sada na električnoj peći. Nema razloga da bude drugačije jer, električna energija je opet stigla.

Na prostoru Unsko-sanskog i Livanjskog kantona, odnosno u općinama Bosansko Grahovo, Glamoč, Bosanski Petrovac, Bihać i Drvar još je stotinjak domaćinstava koja žive bez električne energije

“Velika je razlika. Bez struje dok smo bili nema šta: zimi noć padne pa u pet sati u krevet. Sada je puno lakše i bolje. Teško je bilo. Nema frižidera za hranu, nema šporeta za kuhanje, ljeti se mora ložiti vatra, nema mašine za veš, sve se mora ručno raditi. Sada je puno drugačije. Struja nam je promijenila život. Zadovoljni smo. Sada je stvarno drugačije. Dobili smo frižider, ima mjesta za čuvati hranu. Jeste lakše i za stoku. Sada se i sa mlijekom drugačije radi. Vodu iz bunara crpimo. A, ni vode nije bilo. Do sada smo sve morali grijati na šporetu, a sada ima topla voda i sve je lakše”, priča o doskorašnjem i sadašnjem životu Milkica.

Ako svi na širem području opet dobiju električnu energiju, Milkica vjeruje da će sela opet oživjeti.

“Mislim da će biti prostora tada za napredak. Preko ljeta bude puno više naroda. I do sada dok nije bilo struje, preko ljeta je bilo više naroda, male djece. I mladi ljudi bi dolazili. Bez struje ništa, a sa strujom mislim da bi se ljudi vraćali i dolazili”, cijeni Milkica.

Siniša Rodić, rukovodilac projekta Sektora energetike i zaštite životne sredine UNDP-a, kaže u razgovoru za Anadolu Agency da je do sada urađena elektrifikacija putem obnovljivih izvora energije, odnosno instaliranjem solarnih sistema za proizvodnju električne energije i tople vode na 44 seoska domaćinstva u regiji koja obuhvata tri općine Bihać, Bosanski Petrovac i Drvar.
Do električne energije tri puta jeftinije

“To je projekat koji je iniciran od UNDP-a još 2011. godine kada smo uvidjeli ovdje potrebu ovog domaćeg stanovništva koji su tu živjeli nekih 12 godina bez električne energije. Pokušali smo kontaktirati nadležne organe da vidimo da se iznađe neko rješenje, međutim postavljanje elektroenergetske mreže je bilo veoma skupo. Procjena za nekih 20 domaćinstava u ovom selu, Veliko Očijevo, je iznosila negdje oko 700.000 KM što je nekih 35.000 KM po domaćinstvu. Mi smo tada pokušali da identifikujemo neko drugo rješenje koje bi se moglo iznaći za ove porodice. Tada smo objavili jedan poziv za iznalaženje najboljeg tehno-ekonomskog rješenja, ali je uslov bio da bude nešto iz obnovljivih izvora energije. Ovo rješenje je pobjedničko. I mogu sa ponosom da kažem da rješenje jako dobro funkcioniše. Cijena je više od tri puta jeftinija nego elektroenergetska mreža. Ukupno je negdje oko 10.000 KM za jednu prosjećnu porodicu u ruralnom domaćinstvu”, kaže Rodić.

Generalno elektrifikacijom, a pogotovo ovim načinom elektrifikacije, kaže, postiže se višestruka korist.

“Ove porodice su živjele veoma neuslovno. Od banalnih primjera gdje niste mogli čuvati hranu koju proizvedete sir, kajmak i druge životne potrepštine i namirnice zato što nije bilo mogućnosti da imaju frižider, odnosno da se on upali. Nije bilo tekuće vode. Naravno, kontakt sa svijetom putem televizije, telefona, a da ne pričamo o interenetu za djecu koje ima u ovim selima i idu u školu. Osim toga promocijom obnovljivih izvora energije svakako postiže se i druga korist, odnosno bolje stanje životne sredine, smanjene emisije gasova sa efektom staklene bašte, manje generalno zagađenja i svakako povećava svijest građana o koristima upotrebe obnovljivih izvora, smanjenjem upotrebe fosilnih goriva”, navodi Rodić.

Kada su radili 2011. godine analizu potreba ruralnog domaćinstva, kaže Rodić, onda su išli sa tim da snime, odnosno naprave tačnu procjenu koliko je to električne energije neophodno za jednu prosječno domaćinstvo. To je osim sijalice i frižidera, bilo naravno, navodi, da može da radi televizor, da imaju potrošnu toplu vodu…

“U ovom sistemu je i bojler od 120 litara tople vode. Osim toga neki mali alat kao što je bušilica, brusilica… Tu je i hidrofor za vodu, pošto ovdje nema vodu nego su to uglavnom bunari i čatrnje, tako da bi imali tekuću vodu u kući neophodno je da se i taj dio obezbijedi. Osim toga u nekim dijelovima dana kada ima najviše sunca postoji mogućnost da radi i veš mašina, što je od velikog značaja za domaćice-žene i uveliko pomaže kvaliteti života”, kaže Rodić.
Smanjenje emisije gasova

Ističe da se konstantno trude da svake godine obezbjede sredstva bar za jedan dio tih domaćinstava, ali isto tako imaju svoje lokalne partnere iz Drvara kao što je nevladina organizacija RRS koji su od početka partneri UNDP-a na tom projektu, kao i međunarodna organizacija CBS (Svjetski crkveni servis). Imaju, kaže Rodić, informacije i da se organizacija CRP putem donacije Češke razvoje agencije također uključuje ove godine u taj projekat, tako da se nadaju, ove i iduće godine da će još jedan značajan broj domaćinstava dobiti električnu energiju na ovaj način.

“A, neke trenutne potrebe su samo u ovom mikroregionu, dijelovi opština Unsko-sanskog i Livanjskog kantona ima negdje blizu stotinu domaćinstava koja žive u ovim područjima bez električne energije”, kaže Rodić.

Svakako navodi, da je preporuka svim ljudima koji mogu doprinijeti u tom pravcu smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte, odnosno poboljšanja stanja životne sredine ne samo u BiH, jer je to globalni problem, da se uključe i sebi instaliraju solarni sistem za proizvodnju električne energije i tople vode.

“Tako da mislim da svi koji mogu trebaju da se uključe. Mi u našim djelovanjima kao što je projekat Zeleni ekonomski razvoj koji implementira UNDP takođe imamo aktivnosti rada sa djecom u osnovnom obrazovanju. Mislim da je veoma bitno već od tog uzrasta pokrenuti ova pitanja, uticati na svjest i širiti znanje, a isto tako projekti sežu do najviših nivoa BiH. Tako da svi zajedno u svakom slučaju trebamo radi
ti na tome jer jedna je planeta koju imamo i koju moramo sačuvati”, navodi Siniša Rodić, rukovodilac projekta Sektora energetike i zaštite životne sredine UNDP-a.

Fokus

Pogrebni prevoz Iris Lim Profi Prijedor Panta rhei Prijedor

You must be logged in to post a comment Login