Saznajte kako da zaštitite djecu od predatora i zlostavljača na internetu

Sve opasnosti interneta. Donosimo vam savjete kako da zaštitite djecu.

Djeca pri korištenju interneta mogu da se nađu u opasnim situacijama. Zadatak roditelja i odraslih jeste da upozore mlade, da im ukažu kako na dobre, tako i na loše strane interneta. Mediji u region pišu o opasnoj igrici Plavi kit, a prema posljednjim informacijama ova igrica se javila i u BiH. Treba napomenuti da postoje analize koje govore da ova igrica ne postoji. Međutim, postojala ova igrica ili ne činjenica je da djeca i mladi na internetu mogu naići na opasne osobe, zlostavljače i predatore.

Stručnjaci se slažu da moramo djecu upozoriti na opasnosti pri korištenju internet. Djecu se trebaju odgajati tako da vjeruju roditeljima i da im se povjeravaju, naročito kada su u pitanju opasne situacije.

Snežana Jondža, diplomirani psiholog i psihoterapeut u edukaciji, koja je i edukator Školice za roditelje kaže da je internet djeci otvorio vrata prema sadržajima najrazličitijeg tipa kao i prema ljudima koji imaju različite namere.

“Oduvek postoje ljudi sa dobrim i lošim namerama. Razlika je u tome, što su pre roditelji imali prvo ličan kontakt sa ljudima sa kojima naposletku i njihova deca imaju kontakt, te su mogli da više kontrolišu kojim ljudima su njihova deca izložena i da ih zaštite. Danas je internet ‘doveo’ nepoznate ljude u sobu dece te roditelji nemaju toliku kontrolu nad tim sa kim njihova deca komuniciraju i čime su sve izloženi. Nekada su roditelji učili decu da ne razgovaraju sa strancima i ne primaju poklone od njih, sada se to proširilo i na virtuelni svet te je neophodno da roditelji kroz vaspitanje ne izostave i strance koji mogu doći do njihove dece i putem moderne tehnologije”, kaže za BUKU Snežana Jondža.

Ona ističe da je od velike važnosti da roditelji na vrijeme razgovaraju sa svojom djecom i da im pomognu da razluče kome da vjeruju a kome ne. Snežana kaže da je najvažnije da roditelji osnaže djecu da im vjeruju, te da im kažu ukoliko se nađu u situaciji koja je ugrožavajuća po njih, koja ih uznemirava ili plaši.

Pored toga, Snežana predlaže da bi bilo dobro ukoliko bi se i u školi razgovaralo o ovome i sličnim temama. “Mogla bi se organizovati edukacije na času razredne nastave ili da recimo psiholog škole organizuje časove na kojima bi se razgovaralo o ovakvim temama. U svakom slučaju, tema zaštite na internetu bi trebala da bude obrađivana i u školama”.

Naša sagovornica objašnava da je internet danas poprilično zaokupio pažnju omladine a i dece, a mogućnost da pronađu sadržaj koji ih zanima veoma brzo, kao i da plasiraju sadržaj koji će videti veliki broj ljudi je za njih veoma privlačan.

“Tinejdžeri traže pažnju i potvrde i putem interneta mogu da dobiju reakciju velikog broja ljudi za kratak period. Naravno, nadaju se da će to uvek biti pozitivna povratna informacija i često nisu spremni na negativnu. Njihova pažnja je usmerena na to da plasiraju što interesantniji sadržaj kako bi dobili što više pozitivnih povratnih informacija jer doživljavaju to kao potvrdu sebe. Budući da više povratnih informacija mogu dobiti putem interneta i posebno putem društvenih mreža, sve više se okreću komunikaciji na internetu, ne uviđajući da je kvalitet tih povratnih informacija veoma diskutabilan”, kaže Jondža.

Jadranko Janković, direktor Udruženja “Nova generacija” kaže da današnje društvo nije bolesnije nego što je nekada bilo, samo su sa dobrim stvarima uznapredovale i one loše. On ističe da internet danas predstavlja olakšan put pedofilima i trgovcima bijelim robljem da lakše pronađu svoju žrtvu, a ističe da ne smijemo zaboraviti učestalu pojavu vršnjačkog nasilja koje je olakšano internetom, jer ga je teže za identifikovati.

“Djeca koja zlostavljaju druge često nisu ni svjesna šta rade zbog toga što nemaju direktan kontakt sa žrtvom zbog čega ne mogu uvidjeti štetu koju nanose svojim vršnjacima niti kako se oni osjećaju. Treba da budemo svjesni da se djeca na interenetu mogu naći u jednakoj opasnosti kao kada ih puštamo same na ulicu”, rekao je za BUKU Janković.

Janković kaže da bi roditelji trebali informisati djecu o tome koje sadžaje bi mogli primiti na svoj telefon, o istinosti samih sadržaja i o tome šta trebaju preduzeti.

“Ukoliko je dijete dobro informisano, neće se ‘upecati’ na određene sadržaje, neće ih uplašiti niti privući. To podrazumjeva nereagovanje i neodgovaranje na poruke koje primaju i naravno obavještavanje roditelja, nastavnika ili bilo koga ko je u tom trenutku odgovoran za sigurnost djece. Nakon toga odrasla i odgovorna osoba treba da prijavi nadležnim o sadržaju koji je dijete primilo kako bi zaštitili drugu djecu koja mogu biti potencijalne žrtve. Ukoliko djeca nemaju odnos povjerenja sa roditeljima i nastavnom osoblju u školi ili se iz nekog razloga stide ili plaše da razgovaraju sa njima, mogu pozvati Plavi telefon – besplatnu i potpuno anonimnu savjetodavnu liniju za djecu. Broj Plavog telefona je 080 05 03 05

logo active
Tekst koji bi svi roditelji trebali pročitati: Saznajte kako da zaštitite djecu od predatora i zlostavljača na internetu Foto: pixabay.com

PREVENCIJA

Tekst koji bi svi roditelji trebali pročitati: Saznajte kako da zaštitite djecu od predatora i zlostavljača na internetu

Piše: Maja Isović Dobrijević / Objavljeno: 25.05.2017. u 07:48h
BUKA ANALIZA: Sve opasnosti interneta. Donosimo vam savjete kako da zaštitite djecu.

Djeca pri korištenju interneta mogu da se nađu u opasnim situacijama. Zadatak roditelja i odraslih jeste da upozore mlade, da im ukažu kako na dobre, tako i na loše strane interneta. Mediji u region pišu o opasnoj igrici Plavi kit, a prema posljednjim informacijama ova igrica se javila i u BiH. Treba napomenuti da postoje analize koje govore da ova igrica ne postoji. Međutim, postojala ova igrica ili ne činjenica je da djeca i mladi na internetu mogu naići na opasne osobe, zlostavljače i predatore.

Foto:Opasna igra, PLAVI KIT

Stručnjaci se slažu da moramo djecu upozoriti na opasnosti pri korištenju internet. Djecu se trebaju odgajati tako da vjeruju roditeljima i da im se povjeravaju, naročito kada su u pitanju opasne situacije.

Snežana Jondža, diplomirani psiholog i psihoterapeut u edukaciji, koja je i edukator Školice za roditelje kaže da je internet djeci otvorio vrata prema sadržajima najrazličitijeg tipa kao i prema ljudima koji imaju različite namere.

“Oduvek postoje ljudi sa dobrim i lošim namerama. Razlika je u tome, što su pre roditelji imali prvo ličan kontakt sa ljudima sa kojima naposletku i njihova deca imaju kontakt, te su mogli da više kontrolišu kojim ljudima su njihova deca izložena i da ih zaštite. Danas je internet ‘doveo’ nepoznate ljude u sobu dece te roditelji nemaju toliku kontrolu nad tim sa kim njihova deca komuniciraju i čime su sve izloženi. Nekada su roditelji učili decu da ne razgovaraju sa strancima i ne primaju poklone od njih, sada se to proširilo i na virtuelni svet te je neophodno da roditelji kroz vaspitanje ne izostave i strance koji mogu doći do njihove dece i putem moderne tehnologije”, kaže za BUKU Snežana Jondža.

Ona ističe da je od velike važnosti da roditelji na vrijeme razgovaraju sa svojom djecom i da im pomognu da razluče kome da vjeruju a kome ne. Snežana kaže da je najvažnije da roditelji osnaže djecu da im vjeruju, te da im kažu ukoliko se nađu u situaciji koja je ugrožavajuća po njih, koja ih uznemirava ili plaši.

Pored toga, Snežana predlaže da bi bilo dobro ukoliko bi se i u školi razgovaralo o ovome i sličnim temama. “Mogla bi se organizovati edukacije na času razredne nastave ili da recimo psiholog škole organizuje časove na kojima bi se razgovaralo o ovakvim temama. U svakom slučaju, tema zaštite na internetu bi trebala da bude obrađivana i u školama”.

Naša sagovornica objašnava da je internet danas poprilično zaokupio pažnju omladine a i dece, a mogućnost da pronađu sadržaj koji ih zanima veoma brzo, kao i da plasiraju sadržaj koji će videti veliki broj ljudi je za njih veoma privlačan.

“Tinejdžeri traže pažnju i potvrde i putem interneta mogu da dobiju reakciju velikog broja ljudi za kratak period. Naravno, nadaju se da će to uvek biti pozitivna povratna informacija i često nisu spremni na negativnu. Njihova pažnja je usmerena na to da plasiraju što interesantniji sadržaj kako bi dobili što više pozitivnih povratnih informacija jer doživljavaju to kao potvrdu sebe. Budući da više povratnih informacija mogu dobiti putem interneta i posebno putem društvenih mreža, sve više se okreću komunikaciji na internetu, ne uviđajući da je kvalitet tih povratnih informacija veoma diskutabilan”, kaže Jondža.

Jadranko Janković, direktor Udruženja “Nova generacija” kaže da današnje društvo nije bolesnije nego što je nekada bilo, samo su sa dobrim stvarima uznapredovale i one loše. On ističe da internet danas predstavlja olakšan put pedofilima i trgovcima bijelim robljem da lakše pronađu svoju žrtvu, a ističe da ne smijemo zaboraviti učestalu pojavu vršnjačkog nasilja koje je olakšano internetom, jer ga je teže za identifikovati.

Provjeravati istoriju pretraženih stranica

“Djeca koja zlostavljaju druge često nisu ni svjesna šta rade zbog toga što nemaju direktan kontakt sa žrtvom zbog čega ne mogu uvidjeti štetu koju nanose svojim vršnjacima niti kako se oni osjećaju. Treba da budemo svjesni da se djeca na interenetu mogu naći u jednakoj opasnosti kao kada ih puštamo same na ulicu”, rekao je za BUKU Janković.

Janković kaže da bi roditelji trebali informisati djecu o tome koje sadžaje bi mogli primiti na svoj telefon, o istinosti samih sadržaja i o tome šta trebaju preduzeti.

“Ukoliko je dijete dobro informisano, neće se ‘upecati’ na određene sadržaje, neće ih uplašiti niti privući. To podrazumjeva nereagovanje i neodgovaranje na poruke koje primaju i naravno obavještavanje roditelja, nastavnika ili bilo koga ko je u tom trenutku odgovoran za sigurnost djece. Nakon toga odrasla i odgovorna osoba treba da prijavi nadležnim o sadržaju koji je dijete primilo kako bi zaštitili drugu djecu koja mogu biti potencijalne žrtve. Ukoliko djeca nemaju odnos povjerenja sa roditeljima i nastavnom osoblju u školi ili se iz nekog razloga stide ili plaše da razgovaraju sa njima, mogu pozvati Plavi telefon – besplatnu i potpuno anonimnu savjetodavnu liniju za djecu. Broj Plavog telefona je 080 05 03 05080 05 03 05 a radno vrijeme do 09:00 – 17:00. Linija je dostupna i besplatna svim pozivaocima iz Bosne i Hercegovine bez obzira na operatera”, kaže Janković.

On napominje da internet danas predstavlja neizostavan dio svakodnevnog funkcionisanja ljudi, a naročito djece i mladih, a odraslim je sve teže postaje pratiti trendnove društvenih mreža u koje se djeca uključuju. Janković ipak kaže da se na internet ipak ne treba gledati kao na nešto apsolutno loše.

Da bi se djeca zaštitila od opasnosti koje prijete na internet Janković kaže da je najbitnije informisati najmlađe, jer djeca, a naročito ona mlađe dobi nemaju izgrađenu realnu sliku svijeta i ne razlikuju laž od istine zbog čega često mogu povjerovati u sadržaje koji im se nude na interenetu i poruke koje će primiti. Drugi korak je na adekvatan način objasniti djetetu sa kakvim prijetnjama se mogu susresti na internetu, ko sve i na koji način ih može prevariti, iskoristiti i pretvoriti u svoju žrtvu.

“Ono što je možda i najvažnije jeste imati odnos povjerenja sa djetetom. Ukoliko mu obrišemo nalog i zabranimo, napraviće drugi, ukoliko ugasimo internet kući naći će ga bilo gdje izvan kuće. Zbog toga je važno redovno razgovarati sa svojim djetetom i biti na adekvatan način uključen u njegov život, biti zainteresovan za djetetovu svakodnevnicu, a što podrazumjeva i vrijeme na internetu. Pružiti im informacije i podršku u teškim situacijama. Ovo je važno u svim segmentima djetetovog života pa tako i u ovom”, rekao je Jadranko Janković, direktor Udruženja “Nova generacija”.

PRIPREMA DJECE ZA INTERNET
Aleksandra Štrbac, psiholog, koordinator programa dječijih prava u Udruženju “Zdravo da ste” iz Banjaluke kaže da je djecu potrebno dobro pripremiti za ulazak u virtuelne svijetove.

“Potrebno ih je informisati o svim opasnostima koje ih tu mogu snaći i objasniti im zašto je učešće u njima opasno čak i kada djeca misle da imaju dovoljno znanja o tome i misle da se mogu oduprijeti lošim uticajima. Takođe, mislim da je dobro o tome pričati kao o generalnom problemu i naučiti djecu da se odupru u nekim ključnim izazovima koji se koriste kako bi zadobili pažnju i posvećenost djece”, objašnjava Aleksandra Štrbac i dodaje da je internet već dugo sastavni dio naših života, i kao i sve stvari u životu, sa svim pogodnostima i koristima kojima je zauvijek promijenio lice zemlje, donio je svoju drugu stranu medalje i veliki broj opasnosti i veliki prostor za zloupotrebu.

Aleksandra kaže da virtuelni svijet postoji paraleleno sa fizičkom stavrnošću i zaista se nekad čini da je i preuzeo primat u svom djelovanju na život čovjeka. Da bi se djeca zaštitila Aleksandra preporučuje da je najbolje djecu obrazovati o principima i ciljevima koji vladaju u toj sferi, tako da djeca mogu da ih prepoznaju kad se pojave i odbiju da učestvuju u njima.

“Ovdje govorim o tome da je djeci potrebno objasniti da je na ogromnom internet prostoru u stvari jako malo sadržaja koji imaju za cilj dobrobiti i najbolji interes djece, a i odraslih, da se tu uglavnom uvijek radi o grabljenju pažnje, radi sticanja popularnosti koja u konačnici ima za cilj materijalnu korist nekoliko ljudi ili jedne osobe. Takođe, a to je jako težak posao, potrebno je u život djeteta unijeti što više sadržaja koji su zanimljiviji od interneta i društvenih mreža. Roditeljima je ovdje potrebna velika pomoć, kako stručnjaka tako i cijele zajednice u kojoj dijete živi, da se zaustavi trend, čije posljedice svi osjećamo, u kojem je postalo normalno da ljudi doslovno žive u virtuelnom svijetu, a materijalni svijet im služi toliko koliko je potrebno za fizičko održavanje organizma i za wifi pristup”, ističe Aleksandra.

Naša sagovornica kaže da je djeci o nesigurnostima na internetu potrebno pričati kao o fenomenu koju je neizbježan i sastavni dio života i obrazovati djecu o korištenju interneta kao i bilo kojeg drugog alata. Ona kaže da je taj proce potrebno započeti onog trenutka kad dijete posegne za telefonom koji odrasli non-stop drže u rukama. Vrlo je važno, dodaje Aleksandra, ne biti licemjeran u ovom procesu, i biti primjer iz kojeg djeca mogu da uče.

Aleksandra kaže da je potrebno stalno pokušavati da se u životu porodice, u školi, u zajednicama u kojima živimo, pravi balans putem vremena, prostora i aktivnosti koje su usmjerene na osvještavanje povezovanosti ljudskih bića sa prirodom i drugim ljudima.

“Mislim da danas više niko nije u stanju da predvidi u kojim sve pravcima može da se razvija interakcija između ljudskog postojanja i tehnologije koja doslovno u trenutku može da primjeni način na koji postojimo. Komunikacija sa djecom je ovdje presudna, i važno je da djeca imaju povjerenja u odrasle kako bi odrasli znali kada i kako mogu da im pomognu”, rekla je Štrbac Aleksandra.

Sonja Stančić, psiholog kaže da kompletan virtuelni svijet postaje sve brutaleniji i izazovnije za zaštitu, a djeca i tinedžeri su jako ranjiva kateogrija posebno u socijalno -emocijonalnoj sferi.

Sonja takođe preporučuje odraslima da se obrazuju i komuniciraju sa djecom da djeca kada se nađu u problemskoj situaciji mogu normalno i bez straha da komuniciraju sa odraslim i potraže rješenje problema.

“Nažalost, internet, razne igrice i društvne mreže su odličan način da se ne bavite svojim djetetom i njegovom socijalizacijom, a da budete društveno prihvaćen i pohvaljen roditelj. Kako da kažete nešto loše o roditelju koji je svom djetetu kupio računar, tablet, telefon, plaća interenet. Međutim, iza kulisa jeste dijete koje zapravo ne zna da koristi interent, niti da nađe bilo koju korisnu informaciju, koji po cijele dane, sedmice, godine provode u svijetu igrica, društvenih mreža, loše komunikcije sa vršnjcima i jos lošijih uzora kojim su izloženi dok je roditelju oslobođeno dragocijeno vrijeme koje može da koristi na druge stvari, a ne vaspitanje. Internet je zaokupio pažnju djece i mladih onoliko koliko roditelj provodi vrijeme sa djetetom ili onoliko koliko roditelj želi”, kaže za BUKU Stančić Sonja.

Kada je u pitanju zaštita djeca Sonja kaže da računar uvijek mora biti na vidnom mjestu u kući, a nikako u sobi djeteta iza zatovrenih vrata.

“Roditelj treba da uvijek, svako veče, provjerava istoriju otvorenih stranica. Ista stvar važi za telefone i ostale uređaje. To uvijek ponavljam svima, jer niko u današnje vrijeme nije siguran. Dijete ćete najbolje zaštiti ako provodite vrijeme sa njim. I na kraju, važno je znati, da od problema ne možemo pobjeći, ali da možemo napraviti takav odnos sa djetetom da kad se desi problemska situacija da nema straha i da nam se dijete slobodno obrati”, preporučuje Sonja Stančić.

Stručnjaci se slažu da je veoma važno da roditelji razgovaraju sa svojom decom i da ih pripreme za rizične situacije kako u realnom tako i u virtuelnom svetu. Najdelotvornije je da roditelji sa djecom prođu različite situacije te da postave sebe i djecu u uloge i da provježbaju šta bi djeca mogla da kažu u određenim situacijama i šta da urade. A ukoliko sam roditelj ne zna mnogo o zaštiti na internetu, važno je da se prvo on sam edukuje kako bi mogao i dijete da poduči.

Prijedlog psihologa je da djeca prije desete godine ne bi trebalo da sama pretražuju internet. Kada roditelji dopuste djetetu da ima pristup internetu na telefonu ili kompjuteru, veoma je važno da određeni vremenski period bude uz prisustvo roditelja. Tokom tog perioda roditelji mogu da usmjeravaju dijete i pokazuju mu koji su to sigurni a koji rizični načini korišćenja ovih uređaja i interneta.

Buka

Pogrebno Iris
%d bloggers like this: