Radoslav Starčević iz Prijedora ručno izradio više od 250 tambura

Radoslav Starčević (63) iz prijedorskog naselja Palančište u posljednje dvije decenije usavršio je ručnu izradu tambura. On tambure prodaje i na gradskom šetalištu u Prijedoru

Kaže da ih pravi za razna mjesta BiH, poštujući njihove običaje i načine izrade.

– Svako mjesto ima svoj izgled i veličinu tambure, ali i broj žica, tako kozaračke tambure imaju tri žice, ličke četiri, a kraj dalje od Banjaluke čak pet žica, to su takozvane šargije – objašnjava Starčević. Ističe da prema toj podjeli i svako mjesto ima tradicionalno shvatanje koliko žica je potrebno da bi zvuk tambure bio najljepši. Za izradu ovog instrumenta najbolje je drvo javora, ali i duda i divljih stabala trešnje, jabuke i šljive.

– Odlično je i drvo divlje kruške, oskoruše, to je sitno drvo, dugo raste, ali je dosta gusto i tvrdo pa ima odličnu akustiku, daska sa gušćim godovima je bolja, jer ona vibrira pod žicama i daje dobar zvuk – priča on.

Za kvalitetan instrument potrebno je i dobro osušiti drvo, najmanje četiri godine u hladovini, da bi se izbjeglo njegovo pucanje pod sunčevom svjetlosti. Od alata koristi sekiru, žagu, dijetlo, staklo i šmirgl papir.

– Prvo se izravna jedna strana daske, pa se iscrta oblik tambure i onda se oblikuje, potom je izdubim, šmirglam i na kraju lakiram – kaže Starčević.

Jednu tamburu ručno izradi za četiri dana. Želju da izrađuje tambure, stekao je još kao dječak.

– Kada smo bili djeca, uvijek su nas privlačili ovi instrumenti, ali stariji nam nisu dali da ih diramo i govorili su da to ostavimo, jer ćemo pokidati žice do kojih se teško dolazilo u ono vrijeme – priseća se Starčević.

Nakon prošlog rata, odlučio je da ostvari svoju dječačku maštariju.

– Gledao sam u već izrađenu tamburu, i prenio na dasku njene mere, na početku se dešavalo da mi popuca drvo, ali onda sam shvatio da se to mora raditi polako i pažljivo – tvrdi on.

Izradio je preko 250 ovih tradicionalnih instrumenata koji su otišli i u Australiju, Englesku, Austriju, Nemačku i druge zemlje Evrope.

 

Prolaznici rado zastaju da pogledaju tambure

– Prodam ih mnogo i u Prijedoru i u Banjaluci, obično idem na zborove, ne propuštam onaj u Moštanici, ali posećujem i druženja gde se pevaju naše tradicionalne pesme, ojkače – kaže on i dodaje da uz svoje tambure rado i zapjeva.

Cijena im se kreće od 110 maraka na više. Priseća se da je jednom prilikom, bivši gradonačelnik Prijedora, Marko Pavić, od njega kupio pet tambura kako bi ih mogao pokloniti gostima grada na Sani. Starčević tvrdi da tradiciju našeg naroda još uvijek čuvaju samo stariji, dok mladi nisu dovoljno zainteresovani.

Ističe da bi se rado obučavao za izradu svih orkestarskih žičanih instrumenata.

 

Remontuje i stare

Pored izrade novih tambura, Starčević i remontuje stare.

– Donesu mi ljudi tambure stare po 70 godina, drage su im jer su ih naslijedili, u nekim slučajevim i od pradjeda, ja ih ispravim ako su iskrivljene, zamijenim ako je nešto dotrajalo i onda ih oni čuvaju kao ukras, jer su velike vrijednosti – tvrdi on.

Kaže da se tambure mogu nabaviti i u kineskim prodavnicama po duplo jeftinijim cijenama, ali da su ručno izrađene tambure kvalitetne i vječne.

 

Blic

Pogrebni prevoz Iris Lim Profi Prijedor Panta rhei Prijedor