Putovanja

Toliko je razloga zašto ljudi vole putovati. Upoznate novu zemlju, nove običaje, nove ljude. Vidite stare gradjevine, naučite mnogo o istoriji i kulturi. Ma koliko čitali i pripremali se za nova iskustva, ma koliko izučavali i proučavali, sam put vas odvede skroz drugačijim pravcem. Iskustvo bude drugačije od očekivanog. Vi budete drugačiji.

Ne razlikujem se od ostalih saputnica. Svi razlozi koje su navele su i moji razlozi. Postoji još jedan dodatni, koji jako često zaboravimo. Ja volim otići da bih se mogla vratiti.
Nije drugačiji moj jastuk kad se vratim. Ne miriše drugačije. Ni moj krevet nije topliji no inače. Saksije sa cvijećem su na istom mjestu gdje sam ih i ostavila. Čak i tuš jednako iritantno kaplje. Ono što je drugačije poslije svakog putovanja sam ja. Ono što se se promjenilo su stvari unutar moga uma.

Krenete na putovanje jer nešto tražite. Nekad tražite sebe. Odete daleko. Upoznate interesantne ljude. Nesvjesno ih alizirate i poredite se s njima. Neke poželite upoznati bolje ali vam ne dozvole prilike. Neka mjesta se urezu u vaše pamćenje. Držite oči širom otvorene da biste upamtili što više ljepote. I gledate… Jednu stvar sam naučila tokom svojih lutanja. Ljepotu vidi samo onaj ko je nosi u sebi. Tek tada se sva mjesta i draži prospu pred putnikom. Čini mi se da tu postoji neki balans. Koliko ljepote ponesete u sebi, toliko se otvori pred vama. I shvatite… Itekako shvatite koliko malo mjesto zauzimate u svijetu. Ako u vama nije bilo skromnosti, vjerujte da ćete se, barem sa zrnom iste, vratiti sa bilo kog putovanja.
Ne nosite sa sobom puno stvari. Ne trebaju vam.

Stvarno je nebitno da li vam je boja japanki u skladu sa kupaćim kostimom. Nebitno je kakva vam je kosa i da li ste stavili maskaru. Ja sam nosila notes za zabilješke, foto aparat, pasoš i novčanik. Ostalih stvari vjerujte da se i ne sjećam. Sjećam se kontrasta boja zelenog skakavca na crvenom cvijetu. Sjećam se ogromne ljubavi psa i njegovog vlasnika koji održavaju i čuvaju jednu od najljepših plaža na ostrvu. Sjećam se pokušaja da dodjem do ruševina manastira iz četrnaestog vijeka i osjećaja koji su se smjenjivali. Sreća, isčekivanje, uzbudjenje a zatim strah kad se put počeo sužavati i voditi kroz tamnu i zaraslu šumu.
Da li je želja jača od straha? Mislite da se poznajete? E pa, ja o sebi nisam imala pojma 
Sve što su moje saputnice rekle je istina. Putujete da upoznate mnogo novih ljudi i mjesta. Ali vjerujte, najviše ćete upoznati sebe. Sebe kako reagujete na neka mjesta. Sebe kako reagujete na neke ljude. Sebe kako dozivljavate istoriju drugih naroda. Sebe kako reagujete na nemogucnost upoznavanja i povezivanja sa ljudima koji su vam se bas svidjeli ali su vam kao pijesak iskliznuli kroz prste. Da li su bili biseri čuvani u skoljki ili ne? Znate li gubiti? Sebe kad se vraćate kući. Miris doma kad otključate vrata. Ljubav prema psima kad vas umalo sruše već na vratima. Shvatite da volite vaš život.
Baš takav kakav jeste. Papuče koje ukućani opet nisu ostavili na mjesto. Po navici ruka traži prekidač da ugasi svijetlo koje su ustavili upaljeno u kupatilu. Pogled pada na čarape pored korpe za veš. Ma samo zatvorite vrata. I ja sam 

Sjednite i udahnite. I putujte. Sve dalje i dalje. Sve više i više. Možda je i vama potrebno da odete daleko, da biste shvatili da je sve čemu ste se nadali i sve sto ste tražili cijeli život, upravo tu, na dohvat ruke.

Alma Ćirkić,  Črčkarije


ASHA prodaja vozila Lim Profi Prijedor