Prijedorčanka godinama druguje sa gitarom

Kad ste veseli – gitara vas čini još veselijim, kad ste tužni – tu ste da vas tješi, kad hoćete da se smirite – ona vas smiruje. To vrlo dobro zna naša sugrađanka Mila Stojnić (24) koja ovih dana priprema svoj diplomski rad na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, na Odsjeku za gitaru, u klasi profesorice Nataše Jokić. Priznaje da je njena sestra Danka „glavna i odgovorna” što je muzika danas sastavni dio njenog života.

– Sjećam se, kada sam bila mala, da je ona imala ogromnu želju da upišem Muzičku školu. Nekada je i ona svirala klavir, ali se nije tome posvetila. Pretpostavljam da se s vremenom pokajala što nije izgurala do kraja, pa eto, htjela je da ja probam. Sad sam joj zahvalna, jer sam stvarno zavoljela muziku – kaže Mila.

Tako je u osnovnoj i srednjoj Muzičkoj školi “Savo Balaban” stekla temeljno znanje o muzici i to uporedo na dva Odsjeka: Gitara i Muzička teorija.

– Kada je trebalo da biram instrument, finansijska situacija nije bila na nekom zavidnom nivou. Pošto sam pripremni razred završila odličnom ocjenom, mogla sam birati koji ću instrument svirati. Sjećam se da su moji roditelji i sestra, zajedno sa mnom, raspravljali o tome za koji instrument bih mogla da se opredijelim. Klavir nije baš dolazio u obzir, jer je bilo teško u tom momentu kupiti taj instrument. Kako je sestrina prijateljica svirala gitaru, a ja sam obožavala da budem u društvu njenih drugarica, a i kupiti gitaru nije bio baš toliki problem, do odluke sam došla lako. Gitara mi se svidjela odmah nakon prvog časa. Ispostavilo se da je odluka bila dobra – dodaje kroz smijeh Mila.

Mišljenja je da se gitara još uvijek “bori za svoje mjesto”, ali da mladi umjetnici rade na njenoj promociji.

– Tako je i nastao Orkestar gitara “102 gitarske žice”, preko kojeg imamo želju da publici na malo drugačiji način prezentujemo i približimo gitaru. Ispostavilo se da je publika to poprilično dobro primila. Bilo je to tek na početku, ali smo se i u Prijedoru predstavili publici, a sala Pozorišta je bila puna. S druge strane, kao studenti smo organizovali koncerte klasične gitare, gdje je upravo ona bila u centru pažnje. Bitno je da se što više svira. Bilo bi sjajno kada bi se organizovao i kod nas, pri tom mislim na Banja Luku, festival gitare gdje bismo mogli da čujemo svjetski poznate izvođače. Mislim da je to ono što fali da bi se gitara “izborila za svoje mjesto” – kaže Mila.

Dodaje da je talenat ili “ono nešto”, o čemu svi pričaju jako poželjno imati, ali da to nije odlučujuća stvar.

– Zapravo je rad ono što te izgradi i izdvoji. Tokom svog školovanja, stalno sam slušala kako profesori govore 20% je talenat, a 80% rad. Mislim da to sve objašnjava. Bitno je koliko se posvetiš radu, koliko si spreman da se odričeš radi svog cilja i koliko si uporan. Malo je teže ovdje se ostvariti kao solista i koncertant, uglavnom je prosvjeta u prvom planu, ali nikada ne treba odustajati. Kultura mora i sigurno hoće napredovati – poručuje ona.

Ova mlada Prijedorčanka ima svoje planove. Među one blize spada odbrana diplomskog rada na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, koji će biti kruna njenog “prijateljstva” sa gitarom. Vjeruje da će i dalje biti u prilici da svoju ljubav prema muzici prenosi na učenike, kao što to i sada radi. A, ko zna možda se isproba i u autorskoj muzici.  Jer, kako kaže, sve je moguće uz rad!

U Muzičkoj školi “Savo Balaban” školovanje na Odsjeku gitara je završila u klasi profesorice Bojane Budiša. Njen talenat je zapažen na brojnim republičkim i međunarodnim takmičenjima. Nastupa od osnovne Muzičke škole, kako u svom gradu, tako i šire.  Najveća podrška su joj roditelji i sestra. U svakom smislu su joj vjetar u leđa. Kako to ona voli da kaže, i kada naiđe “žuta minuta” pa ništa ne ide od ruke, tu su da je poguraju i pomognu da se kriza prevaziđe. Njena profesorica Nataša Jokić joj je vječiti izvor inspiracije i motivacije. Trenutno radi u Muzičkoj školi “Branko Smiljanić” u Bosanskoj Dubici.

 

K.V.

Pogrebni prevoz Iris Lim Profi Prijedor Panta rhei Prijedor