Priča o posrnulom gigantu i tome kako je privatizacija ugasila veliku fabriku keksa

Čapljinska Lasta, nadaleko poznata tvornica keksa i vafla, klasična je bh. privredna priča, toliko puta već ispričana. Fabrika koja je jedan od simbola male općine na samom jugu naše zemlje, prije rata zapošljavala je više od hiljadu radnika, radila i u ratu, a u posljednjem desetljeću skliznula je na samo dno.
Na kraju prošle godine sve je zaustavljeno, posljednji radnici poslani su kući, a osim pustih pogona u Čapljini, o fabrici govore još uvijek prisutne neprodane popularne štrudle i čokoladni štapići na policama trgovačkih radnji.

Novi vlasnik nije uspio

Lastu je 2001. godine preuzelo Zvečevo, čuveni konditorski gigant iz Požege u Hrvatskoj, preduzeće koje se ponosi da je proizvelo prvu čokoladu s rižom na svijetu. Takav razvoj čapljinske fabrike nije dao naslutiti današnji epilog, jer u našoj zemlji ima i pozitivnih ekonomskih priča s tim razvojem događaja. Radnici, ali i čapljinska društvena zajednica nadali su se da je to početak nekog novog, uspješnog doba i nisu slutili da će 15 godina kasnije fabrika biti na samom dnu.

U šturim medijskim istupima menadžment Laste, kao i vlasnici iz Hrvatske i danas odašilju optimistične najave te nadanja da će doći dani u kojima će radnički krug ponovo biti ispunjen ljudima, a kamioni iz Čapljine odlaziti prepuni domaćih slatkiša. Kao razlog poslovnog pada fabrike navode tešku tržišnu utakmicu s novim proizvođačima, kao i prekomjeran uvoz proizvoda sumnjivog kvaliteta.

Radnici na sudu s bivšim poslodavcem

Luka Trtanj, predsjednik Sindikata radnika Laste u razgovoru za naš portal kaže da su problemi krenuli prije četiri godine.

“Bolje smo radili u ratu, nego posljednjih godina. Prije četiri godine počele su kasniti plaće, poslodavac je kod sebe uvijek imao bar dvije naše zarađene plaće. Radnici i nisu bili posebno informisani o poslovnoj politici Laste, samo su znali da se ne uplaćuju doprinosi i porezi te da je neizvjesno kad će biti isplaćene plaće”, govori nam Trtanj.

Lasta Čapljina konačno je prekinula rad 23. decembra prošle godine. Danas je sve pusto, naša ekipa zatekla je samo zaštitara koji nije bio pretjerano raspoložen za razgovor, pusti fabrički krug i parkirana dostavna vozila koja čekaju neko rješenje.

“Sad smo na sudu s firmom u kojoj smo radili decenijama, svi smo prijavljeni na biro, dobivši otkaze kao tehnološki višak. Tužimo ih za četiri plaće i otprilike dvije i po godine poreza i doprinosa, uplaćene su obaveze prema državi za osam mjeseci da nas se može prijaviti na biro”, kaže nam naš sagovornik.

Ostaje samo nada da ćemo čapljinske slatkiše i dalje imati u našim radnjama

Fabrika koja je nekad imala skoro 1.100 radnika posljednjih godina je zapošljavala tek deseti dio od tog broja. Radnicima, kao i svima onima koji su decenijama živjeli od Laste, ostaju nadanja da će se proizvodnja ipak nekad pokrenuti. U razgovoru s Čapljincima, slučajnim prolaznicima, i dalje ćete čuti nade da će proizvodnja ponovo krenuti, iako je danas o tome teško govoriti.

“Trenutno nemam nikakvih informacija o tome, iako ćemo se mi bivši radnici uvijek nadati nečem takvom. Ja sam u fabrici proveo više od 25 godina, nije to malo”, zaključuje predsjednik Sindikata Laste.

Iz današnje perspektive bilo bi idealno da fabrika u Čapljini počne raditi dok još na policama radnji ima njihovih proizvoda, da se prisustvo ovog brenda nikad ne ugasi.

Klix

Lim profi, Prijedor Panta Rhei, masazno-kozmeticki studio, Prijedor Pogrebno Iris