Pisma i telegrami poslani u zaborav

Da moderna komunikacija sve više uzima maha u odnosu na tradicionalnu, pokazuju i podaci Republičkog zavoda za statistiku RS, prema kojima se u prvom tromjesečju ove godine broj pismonosnih pošiljaka u odnosu na isti period prošle godine smanjio za 8,4 odsto, broj paketskih pošiljaka za 3,4 odsto, a broj telegrama čak za 41,7 odsto. “Telegram nisam nikada napisala, čestitke jedino šaljem za Novu godinu, a pismo nisam poslala – ne pamtim. Društvene mreže koristim maksimalno, kao i telefon, skoro do posljednjeg minuta pretplate.

Mislim da je teško napisati pismo, jer mora biti namijenjeno nekome ko ti je veoma drag, lakše je poslati poruku, na primjer, Viberom”, kaže Slađana K. iz Gradiške. Da će stariji načini komuniciranja sve više iščezavati, potvrđuje i Slobodan Dragičević, sekretar Udruženja za informaciono-komunikacione tehnologije u Privrednoj komori RS.

“To nagovještava i sve češća upotreba elektronskog poslovanja i ovjeravanje dokumenata digitalnim potpisom i digitalnim pečatom. Čak privredna društva, Poreska uprava, Radio-televizija RS i niz drugih institucija se ne pridržavaju određenih zakonskih obaveza, pa na primjer račune šalju direktno umjesto putem pošte. Ljudi sve više komuniciraju elektronskim putem, korištenjem raznih servisa poput Vibera i WhatsAppa, pomoću kojih šalju fotografije, dokumente, pa čak obavljaju i video-razgovore”, navodi Dragičević. U izvještaju Republičkog zavoda za statistiku se navodi da promet u telekomunikacionom saobraćaju u prvom tromjesečju ove godine bilježi pad u odnosu na prvo tromjesečje prethodne godine.

“Broj minuta razgovora u mobilnoj telefoniji manji je za 6,9 odsto, dok je broj minuta razgovora u fiksnoj telefoniji manji za 15,3 odsto. Broj pretplatnika u mobilnoj telefoniji manji je za 3,5 odsto u odnosu na prvo tromjesečje prošle godine”, stoji u novom izvještaju. Iako je pad slanja pisama i razglednica počeo s razvojem elektronskih komunikacija, djecu u školama ipak uče kako ih poslati i adresirati jer je pismo preteča komunikacije na daljinu.

“Pisanje pisma je obuhvaćeno nastavnim planom i programom za osnovnu školu već generacijama. Učenicima se približava način komunikacije na daljinu koji su koristili njihovi bake i djedovi. Vrijeme kada nije postojao Viber, a ni telefon.

Pisanje pisama je koristilo i kada su postojali telefoni, jer su telefoni bili rijetkost u domaćinstvima. Učenici nemaju taj osjećaj radosti pisanja i iščekivanja novosti od dragih i bliskih ljudi. I pored svih pogodnosti današnjice za brzu i laku komunikaciju, ljudi su sve udaljeniji”, smatra Dejan Topić, profesor razredne nastave u Osnovnoj školi “Branko Radičević” Banjaluka.

Nezavisne

Pogrebno Iris
%d bloggers like this: