Naši bivši učenici sada rade u Googleu, Appleu, a sve zahvaljujući programu međunarodne mature

U prostranom holu banjalučke Gimnazije, zatičemo užurbane pripreme za prezentacije projekata na kojima su učenici radili protekle sedmice. Opuštena atmosfera, kreativnost, prijateljski odnos među učenicima i profesorima ne uklapaju se u uvriježenu sliku o ovoj prestižnoj banjalučkoj školi.

Ali prošle su godine od vremena kada je Gimnazija gradila svoju reputaciju na „strogoći“. Smijenile su se generacije učenika i profesora i došli su neki novi klinci. Ti klinci sada nastavu pohađaju na engleskom jeziku, prema međunarodnom nastavnom programu.

Riječ je o programu Međunarodne mature, International Baccalaureate Diploma Programme (IB program), koji se u Gimnaziji Banja Luka provodi od 2006. godine, paralelno sa nacionalnim programom. Mnogi od tih učenika školovanje nastavljaju na prestižnim univerzitetima u inostranstvu i kasnije dobijaju poslove u međunarodnim kompanijama kao što su Google ili Apple.

Dva programa pod istim krovom

Budući da se ova dva potpuno različita programa odvijaju pod istim krovom, nastavnici i učenici imaju priliku uporediti prednosti i nedostatke jednog i drugog programa. Ne iznenađuje da je broj prednosti veći na strani IB programa, pa ipak, za sada ne postoji inicijativa da se dobre prakse iz ovog programa uvedu i u nacionalni program, iako se svi slažu da ga je neophodno temeljno reformisati.

O programu Međunarodne mature i mogućnostima koje pruža učenicima, kao i o potrebi za sistemskom reformom nacionalnog programa, razgovaramo sa profesorima i učenicima banjalučke Gimnazije.

Jedna od najvažnijih razlika svakako je ukupan broj predmeta, kojih je u IB programu dvostruko manje. Takođe, bitna razlika je i mogućnost da učenici sami biraju predmete koje žele izučavati. Prema IB programu, obavezni predmeti su maternji jezik, engleski jezik i matematika, dok ostala tri predmeta iz društvenih i prirodnih nauka i umjetnosti učenici biraju u skladu sa svojim interesovanjima.

„Pored obaveznih predmeta, učenici biraju 3 ili 4 predmeta prema svojim interesovanjima, sposobnostima i budućim planovima“, kaže mr Branka Kukić, profesorica srpskog jezika i književnosti u banjalučkoj Gimnaziji, koja je tri godine radila kao koordinator IB programa, a proteklu školsku godinu i kao predavač u nacionalnom i IB programu. „To znači da postoji individualna motivacija kao neki ulazni faktor, što je jako važno za sam rad i što pravi i najveću razliku. Ako vama na hemiji dođe 6 učenika koji su sami izabrali hemiju na visokom nivou, onda vi imate potpuno drugu situaciju u odnosu na nacionalni program, gdje imate 30 učenika, među kojima neko fantastično zna hemiju i samo ga to interesuje, dok neke hemija apsolutno ne interesuje i samo čekaju da se čas završi. To daje jednu potpuno drugačiju dimenziju u radu.“

Ocjena viša od svjetskog prosjeka

Ocjenjivanje je eksterno i u svim IB školama u svijetu provodi se po istim kriterijumima, čime se i osigurava visoki kvalitet i međunarodno priznavanje diplome, bez obzira na to u kojoj državi, i u kojoj školi, učenici pohađaju program. Prof. Kukić kaže da eksterno ocjenjivanje bitno mijenja odnos između učenika i profesora. „Učenici i profesori na samom startu nisu profesor i učenik, nisu ’kadija te tuži, kadija ti sudi’, nego se nalaze sa iste strane i teže ka istom cilju. Njihov cilj je što bolji rezultat, jer se tim eksternim ocjenjivanjem ne ocjenjuju samo učenici.“ Napominje da se banjalučka Gimnazija može pohvaliti prosječnom ocjenom 35, koja je za 6 viša od svjetskog prosjeka.

Proces selekcije je takav da su učenici koji pohađaju IB program „najbolji od najboljih“, kaže ona. „Učenici koji konkurišu su gimnazijalci, što znači da su u Gimnaziju upisani kao najbolji, a za IB se uglavnom prijavljuju djeca čije su ambicije velike i koja imaju interesovanja za specifične stvari. Oni možda još uvijek ne znaju šta žele, ali znaju šta ne žele i da ne žele da se opterećuju nevažnim stvarima. Onda ih još testirate, polažu prijemni ispit iz matematike, iz engleskog, imaju intervju i razgovor o vannastavnim aktivnostima, i onda dobijete izuzetno kvalitetnu grupu“, kaže prof. Kukić.

Dodaje da je jedna od najvećih prednosti ovog nastavnog programa rad u malim grupama. „Raditi sa 30 učenika i raditi sa 11-12 ne može se mjeriti. Kad imate upola manje učenika, možete duplo više vremena posvetiti svakom od njih.“

Govoreći o mnogim prednostima IB programa, prof. Kukić kaže da su države u okruženju – Hrvatska, Slovenija – koje imaju ove programe u svojim obrazovnim sistemima, iskoristile IB i prepisale ga u svoju državnu maturu. „I sve države u Evropi su to uradile. Bojim se da mi to ne radimo na najbolji način. Iz nekog razloga ne koristimo resurs koji imamo. Tu prije svega mislim na Ministarstvo prosvjete koje je, kao osnivač IB programa, samo obezbijedilo taj resurs. Stvarno bismo morali to više iskoristiti.”

O nastavnom kadru koje trenutno radi u IB programu, prof. Kukić ima samo riječi hvale. „Za 15 godina rada u prosvjeti, od osnovne škole do univerziteta, nikada nisam radila sa boljom i kvalitetnijom grupom ljudi. To su ljudi koji su na vrhuncu svoje pedagoške moći, koji imaju od 5 do 10 godina staža, što znači da imaju dovoljno iskustva, a još uvijek nisu izgubili entuzijazam i kreativnost. Svi su mladi, obrazovani i stručni u svojim oblastima.“

Jedna od poteškoća sa kojima se suočavaju jeste nedostatak prostora za izvođenje nastave i preopterećenost nastavnog kadra. Profesori koji su angažovani u IB programu paralelno predaju i odjeljenjima koja nastavu pohađaju po nacionalnom programu, pa je teško uskladiti njihov raspored. Takođe, profesori nemaju dovoljno prilika da se stručno usavršavaju, niti da usavršavaju svoje poznavanje engleskog jezika, bez čega je veoma teško održavati kvalitet nastave.

„Način na koji se radi u IB programu traži jako mnogo vremena za priremu časova. Tokom prve i druge godine rada u IB programu, svi smo znali da ne spavamo, a nemotivisanost kad su u pitanju finansije, stručno usavršavanje i slično, dovode do toga da ljudi pomalo gube entuzijazam. Ne možete doživotno raditi na entuzijazmu, entuzijazam je gorivo koje je prisutno na početku, ali kako vrijeme prolazi, entuzijazam opada.“

S druge strane, kaže prof. Kukić, lijepo je raditi sa djecom koja su motivisana i pokazuju inicijativu. „Ono što nas uvijek drži jesu ti rezultati koji stižu petog jula, kada vidite da vam je prolaznost 95 ili 97% i da vam je srednja ocjena za 6 veća od svjetskog prosjeka, a vi ste tamo neka mala škola, u nekoj maloj Bosni, za koju većina ljudi nije nikad ni čula. Budete jako srećni da su vam djeca prošla na Yaleu i Harvardu ili u Velikoj Britaniji, gdje su najzahtjevniju univerziteti, i da su dobila punu stipendiju. To je nešto što čovjeka drži. Ako se radujete takvim situacijama i ako vas to puni energijom, onda možete da funkcionišete.“

Učenici se bave kreativnim radom, sportom i dobrovoljnim akcijama

Prof. Kukić ističe da se IB program ne bavi samo akademskim radom i ne ocjenjuje samo akademska dostigunića, nego i socijalna. „Imamo nešto što se zove KAS – kreativnost, aktivnost i služba – gdje učenici moraju imati 180 sati provedenih na radu u ta tri polja, kao uslov da bi uopšte pristupili finalnim ispitima. To znači da ih IB motiviše da se bave kreativnim radom, sportom i volontiranjem, humanitarnim radom, dobrovoljnim akcijama. To je sjajno i to bi naš obrazovni sistem mogao da preuzme, jer vi na taj način učite dijete životu, nekim većim ljudskim vrijednostima, jer nije škola samo reprodukcija znanja, već življenje života.“

Iz svake generacije, dvoje-troje učenika dobije stipendiju na nekom inostranom univerzitetu. Od 22 učenika iz prošle generacije, troje je otišlo u Ameriku, u IT sektor. Među njima su Srećko Ćurković i Borivoje Vitezović, koje zatičemo u Gimnaziji, u posjeti svojim bivšim profesorima i kolegama.

Srećko Ćurković studira fiziku i informatiku na univerzitetu Colgate University u državi New York. On nosi pozitivna iskustva sa IB-ja i kaže da mu je mnogo pomogao, te da je najkorisniji učenicima koji žele da studiraju u Americi, jer je veoma sličan njihovom programu. „Ne samo što mi je pomogao da se uklopim u njihov način rada, nego sam promijenio i način razmišljanja, pa nastavi i predmetima prilazim sa neke kritičke strane, ne uzimam zdravo za gotovo sve što mi neki predmet servira, nego sam razmišljam, sam dolazim do nekih zaključaka i razmišljam o tome što radim kako bih mogao bolje naučiti i sačuvati to znanje, a ne da zaboravim sve po završetku škole.“

Srećko kaže da mu je IB program pružio priliku za putovanja i upoznavanje novih ljudi, što ga je još više motivisalo da studira vani. „Želio sam da upoznam još novih ljudi i novih kultura i sad mogu reći da ostvarujem te svoje želje, jer moj fakultet ima dosta internacionalnih studenata od kojih su mnogi takođe pohađali IB program i sada možemo da poredimo naša iskustva.“

Njegov kolega Borivoje Vitezović u Banjaluku je došao iz Šamca, kako bi pohađao IB program.Trenutno studira matematiku i statistiku na koledžu Williams College u državi Massachusets. „Što se tiče IB iskustva u Gimnaziji, bila su odlična i nimalo ne žalim što sam došao da iskusim kako je živjeti sam u Banjaluci i pohađati ovaj program, jer me je to pripremilo za moj životni put i studiranje u Americi, gdje ću provesti 4 godine. IB je iskustvo koje bi trebalo da prođu svi koji žele da ostvare nešto više i da iskuse drugačiji način učenja od tradicionalnog, gdje profesor predaje, a učenici uče napamet i gdje imate samo teoretsku nastavu, a ne i praktičnu.“

Prof. Kukić ipak ističe da IB program nije namijenjen samo djeci koja planiraju studirati vani, kako se uglavnom misli. „Svakako da je prednost to što ne morate prevoditi svoju diplomu o završenoj srednjoj školi i program nastave, ako želite da studirate vani. Kada pogledate uslove za upis na bilo koji univerzitet u inostranstvu, posebna stavka je IB, koji je prepoznat svugdje u svijetu. Međutim, IB nije samo za učenike koji će vani. IB je sjajna stvar da dovede čovjeka u stanje zrelosti. Imamo dosta učenika koji su ostali u Banjaluci, dosta njih koji su otišli u Beograd i koji fantastično napreduju. Petoro učenika Gimnazije je na prijemnom na Mašinskom fakultetu osvojilo prvih pet mjesta na rang listi.“

IB ih uči kritičkom razmišljanju

Za učenike koji nakon IB programa nastave studirati u BiH, prof. Kukić kaže da su oni jako uspješni studenti, ali da se njihov stav prema učenju promijenio, zbog čega im je teško prihvatiti zastarjeli pristup obrazovanju.

„Prilično im je teško kada poslije IB programa dođu na neki od domaćih fakulteta, gdje se, bez obzira na Bolonju, još uvijek susreću sa klasičnom reprodukcijom znanja, sa lekcijskim pitanjima… Kažu da se ne mogu odreći toga da kritički promišljaju ono što uče, ne mogu se odvići od toga da komentarišu i da sažimaju znanje, a ne da daju odgovore na direktno postavljeno pitanje. U IB-ju ima jedan specifičan predmet koji je jako važan, a to je Teorija znanja, gdje učenici uče da razmisle o tome ko daje informaciju, da razmišljaju o različitim perspektivama svega što uče…Gradivo u nacionalnom programu je preobimno, pa nemate vremena za suštinske stvari. U nacionalnom programu oni nauče mnogo toga, ali im ne izgradimo onaj suštinski interes prema čitanju, prema znanju, a to im daje IB, da oni imaju svoj kritički stav i kako da ga iznesu.“

Reforma nacionalnog programa po ugledu na IB

Njena koleginica mr Žana Stević, profesorica talijanskog jezika i književnosti, smatra da bi trebalo izvršiti reformu nacionalnog programa po ugledu na program međunarodne mature. „Smatram da bi bilo mudro da za početak uvedemo pilot projekte pri nekim osnovnim školama, kako bi se vidjelo kako bi to išlo, a onda uzeti to kao nekakav model. Naravno, ne u potpunosti, jer mi imamo svoj sistem koji u mnogim stvarima jeste dobar, ali ima stvari koje definitivno treba reformisati i za koje bi upravo ovo moglo biti primjer.“

U ovakvom sistemu, kaže ona, i nastavnici i djeca trpe. „Naša djeca su vrijedna, znaju i hoće. Njima je samo potreban drugačiji okvir, drugačiji sistem, u kojem bi njihovi kapaciteti mogli da izbiju na vidjelo. Nažalost, u ovakvom sistemu, koji iziskuje određenu vrstu reforme, a o kojoj se već dugo priča, gušimo ih brojem predmeta, obimnošću gradiva. Mislim da je to ono na čemu treba da se radi, a kako bismo pratili tokove u smislu vremena u kojem živimo, a i trendove koji postoje u svijetu, jer svjesni smo da u stvaranju ljudskih resursa moramo makar pratiti druge, ako već ne možemo biti na istom nivou.“

Njeni bivši učenici često se javljaju da podijele svoje iskustvo i pokažu zahvalnost. „To je divno, to znači da smo im negdje i mi pomogli u tom njihovom odrastanju, u odabiru profesije i uopšte pružanju mogućnosti da pohađaju fakultete kao što su Yale, Columbia, Harvard ili Politehnico di Milano… Za te univerzitete smo čuli u Banjaluci tek zahvaljujući IB programu, koji je tamo prepoznat i koji automatski otvara vrata.“

O neophodnosti reformi u nacionalnom programu, prof Stević kaže da je prije svega potrebna redukcija. “Poredeći planove i programe zemalja u Evropi, mi imamo preveliki broj predmeta, imamo preobimne programe, pa nekad od tog obima zaboravimo suštinu. Mislim da nam nedostaje kabinetske nastave, laboratorijske nastave… akcenat mora biti mnogo više na primjeni znanja, a mnogo manje na reprodukciji naučenog. To nam je i dalje, nažalost, problem. Druga stvar koja je neophodna jeste obuka za nastavnog kadra, u smislu modernizacije nastave, pristupa i metoda. Alarmantno je koliko nam nedostaje seminara. Mislim da su se nastavnici uljuljkali, da je kadru prijeko potrebna jedna dobra obuka, ne pro forme, nego stvarna obuka.“

Buka

Panta Rhei, masazno-kozmeticki studio, Prijedor Pogrebno Iris
%d bloggers like this: