Najmlađi budući prijedorski političar o svome putu, aktivizmu, prijateljstvu sa Draškom Stanivukovićem: Budućnost će pokazati da su moje riječi vjerodostojne

Razgovarali smo sa najmlađim prijedorskim političarom Ivanom Begićem.

Rođeni ste u ljeto ’97 godine u Prijedoru. Živjeli ste u Ravskoj, Prijedoru, Banjaluci, ali i belgijskom Oud-Turnhoutu? Otkuda tamo?

Kao član organizacije Euro-Children iz Antwerpena sa svega 9 godina sam bez roditelja otputovao u Belgiju. Usuđujem se reći da je to bio nimalo jednostavan i lagan potez i mene kao devetogodišnjaka, a posebno mojih roditelja. Boraveći u Belgiji upoznao i sam naučio više stvari nego u cijeloj osnovnoj školi ovdje. Tamo sam živio kod jednog školskog pedagoga, te sam imao priliku još kao klinac spoznati važnost otvorenosti prema svima i nadasve potrebu da se čovjek usudi pokrenuti sa mjesta.

Čuli smo da kao školarac niste znali za neuspjeh. Kako se u vama rodio buntovnički stav? Kako se usuđujete pričati o stvarima koje svi vide, a niko se ne usuđuje javno iznijeti?

Neuspijeh? Teško je o tome pričati na takav način. Kao neuspijeh sam doživljavao neznanje, a ne lošu ocjenu. Istini na ruku, osnovnu i srednju školu sam završio kao „vukovac“. Znate, ako se bavite sa dvije stvari za koje vjerujete da su vaš život, a za mene to jesu građevinarstvo i društveno koristan rad, onda su sve prepreke zanemarljive.

Buntovnički stav? Možda djelujem kao buntovnik, ali sam prije svega neko ko se trudi na objektivan način pomoći svojoj zajednici i društvu. Ne treba neka posebna pamet da vidimo gdje i kako živimo. Јa od mojih drugara i poznanika iz osnovne, sada sve manje i iz srednje škole, ne srećem nikoga. Svi su otišli. I koga god pitate da li bi otišao raditi negdje u inostranstvo, skoro svako će reći da bi. Iako često nemaju bolje uslove za život, nešto posebno veće plate… Nije samo ekonomija uzrok za odlazak, već i opšte tmurno stanje u društvu, jer smo odgojili generacije i generacije ljudi bez ljubavi prema svojoj zemlji.

Stvari koje svi vide a niko ne priča o njima? Pa nema puno filozofije oko toga. Ako je rupa na putu nju svi vide, i Gradonačelnik i ja i svaki građanin. Zašto niko ne priča o stvarima koje nekada nemaju veze sa zdravim razumom, a ipak se dešavaju na sav mah, pa makar one poticale i od mene, zaista je teško reći.

Hoćete li i Vi otići?

Ne. Moj odlazak bi bila izdaja imena i pezimena, izdaja viševjekovnog bivstvovanja mojih predaka na ovome, za mene, veoma važnom tlu.

Privatno ste dobri sa Gradonačelnikom. Da li je to istina? Ako jeste zašto često kritikujete rad Gradske uprave?

Da, tačno je. Poznajem gospodina Đakovića, i mnoge dobre stvari je uradio, i prije kao Zamjenik Gradonačelnika i sada kao Gradonačelnik. Bilo bi bezobrazno i neumjesno reći da nije tako. Ja se ne slažem sa nekim njegovim potezima, isto kao i on sa pojedinim mojim aktivnostima. Čudno je bilo svima kada sam u Prijedoru organizovao peticiju protiv kupovine skupih automobila par dana nakon što je Gradonačelnik kupio auto od 126.000 KM. Po tom pitanju sam kategoričan: ne treba se Gradonačelnik grada da vozi u automobilu koji toliko košta dok su nam ovakvi putevi, trotoari, dječija igrališta su nam i više nego loša…

Sa druge strane sam sreo na našim putevima Gradonačelnika kako obilazi naselja i „svojim očima“ se uvjerio da su putevi zaista onako loši kakvim sam ih ja javnosti prikazivao.

Sve što je Gradska uprava dobro uradila pohvalim, ono što nije kritikujem. Ne kritikujem da bih pokazao da neko radi loše ili da neko radi bolje, već kako bih ukazao na problem i pomogao da ga otklonimo. Iskreno, volim dobronamjernu kritiku upućenu prema meni, tako spoznajem svoje greške i mogu ih lako ispravljati. Doduše, kod nas je dobronamjerna kritika veoma rijetka i zato me često i ne razumiju.

Kad smo kod puteva, kako komentarišete smjenu Načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove?

To pitanje ne bih komentarisao. Sada je novi načelnik, kojeg još nisam upoznao. Idemo gledati u budućnost i raditi za sutra. Gledajući nazad, samo nas vrat može zaboljeti.

Političke ambicije? Izbori ove godine, hoćete li biti kandidat?

Imam političke ambicije, i mislim se baviti ovim poslom. Kako sam već rekao ne volim reći da sam političar, već aktivista. Ljudi imaju alergiju od riječi politika.

O izborima je u ovome trenutku teško pričati, mene zanima lokalni nivo. Ali nikad ne znamo šta nam nosi dan, a šta noć, pa neću isključiti niti opciju da me sutra pozovete na intervju kao najmlađeg ili jednog od najmlađih kandidata za narodnog poslanika.

Često vas na društvenim mrežama viđamo sa najmlađim odbornikom lokalnog parlamenta Banja Luke, Draškom Stanivukovićem…

Društvene mreže… Draška sam upoznao upravo kroz aktivizam. Zaista čovjek koji plijeni pažnju ljudi svojim entuzijazmom, iskrenošću i nadasve ljudskošću.

Mislim da ne poznajem harizmatičniju osobu i većeg borca za život dostajan čovjeka. Budućnost će pokazati da su moje riječi vjerodostojne.

Hoće li on biti kandadat?

Već ste mogli vidjeti da je dosta medija prenijelu tu informaciju o njegovoj kandidaturi. Njega tekođe interesuje lokalni nivo, ali budući da mu se ljudi svakodnevno obraćaju za pomoć u rješavanju problema koji su republičkog nivoa, mišljenja sam da može puno dobrih stvari donijeti kao narodni poslanik, ako uzmemo u obzir da je kao „obični“ odobrnik uspio zaista pokrenuti pitanja od neizmjerne važnosti za građane.

Za kraj: Inicirali ste rad dežurne apoteke u Prijedoru, šta je sa tim?

Peticija, zajedno sa prijedlogom je predata na daljnje postupanje Skupštini grada. Skupili smo duplo od potrebnog broja potpisa. Skupština je po Statutu dužna da na idućoj sjednici kao posebnu tačku dnevnog reda uvrsti ovo pitanje. To možda zbog vremenskog roka neće biti na sjednici 18.4., ali svakako na idućoj sjednici iza te hoće.

Tu takođe nema puno nauke. Grad po Zakonu o apotekarskoj djelatnosti mora imati dežurnu apoteku. Sve ostalo je politikanstvo.

O ovome pitanju smo obavijestili Inspektorat RS, nadležnu Zdravstvenu inspekciju. Na njima je da rade svoj posao, Skupština svoj, a mi svoj.

 

ASHA prodaja vozila Pogrebni prevoz Iris Lim Profi Prijedor