Iz Doma za nezbrinutu djecu do evropskog trona

U današnjem svijetu sve se rjeđe mogu čuti pozitivne priče koje nam govore da se rad i upornost isplate, i koje nam vraćaju tako prijeko potrebnu vjeru u ljude i humanost. Jedna od takvih priča stiže iz dječijeg doma Rada Vranješević u Banjaluci. Njeni junaci su šesnaestogodišnji Simo Josipović i negov trener Duško Zorić. Zahvaljujući predanom radu, prijateljstvu i međusobnoj podršci, i bez pomoći društva i države, ostvarili su sjajne rezultate.

Simo je rano ostao bez roditelja, pa je većinu svoga djetinjstva proveo u domovima za nezbrinutu djecu. Prvo je bio smješten u Dom za djecu i omladinu „Kiseljak“ u Zvorniku, da bi od 2010. godine počeo njegov boravak u U Domu za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević”. Tada počinje i njegovo zanimanje za sport. Na početku je to bio fudbal i kajak, da bi se na kraju pronašao u posve drugačijem sportu- boksu. Sa treninzima kik boksa je krenuo 2014. godine da bi par mjeseci kasnije, otvaranjem Bokserskog kluba ‘Sveti Georgije’ počeo trenirati i boks. Od tada svaki dan, bez ijednog izostanka trenira sat i po vremena, a pred veća takmičenja i tri sata dnevno.

“Život bez roditelja nije lagan ni jednostavan, ali to je moja sudbina i drugačija nije mogla biti. U početku to nije lako prihvatiti, ali vremenom shvatiš neke stvari- da na nešto možeš, a na nešto jednostavno ne možeš uticati u životu. Da shvatim kako funkcionišu stvari u bokserskom ringu, ali i u životu, najviše mi je pomogao trener Duško Zorić. On mi je i trener, i prijatelj i savjetnik. Moja odanost prema njemu je neizmjerna, kao prema ocu, jer ga smatram tako”, počinje svoju priču za Buku šesnaestogodišnji osvajač brojnih medalja na domaćim, regionalnim i međunarodnim takmičenjima i aktuelni prvak BiH u više bokserskih disciplina.

Simo je ovih dana dobio jako bitan poziv od selektora juniorske reprezentacije BiH Veselina Đuričića da bravi u bokserskom kampu u Trebinju gdje će uz optimalne uslove moći da trenira i da se usavršava, a već je uveliko počeo i sa pripremama za ovogodišnje Evropsko prvenstvo u K1.

“Boks je zaista poseban sport, to je način života i u njemu sam se potpuno pronašao. Nije lako, puno se trenira, iscrpljujuće je, puno je odricanja, posebno moram voditi računa o kilaži kako ne bih ispao iz kategorije kojoj pripadam, ali na kraju se sve isplati i ni za šta se nebih mjenjao. Ovo je moj život i u njemu zaista uživam”, priča nam ovaj vrijedni sportista.

Simo i njegovi rezultati

Sa svojih šesnaest godina Simo je ostvario zaista impresivne rezultate i u boksu i u kick boksu.

Tako je u boksu već dvije godine prvak BiH u kategoriji kadeta do 54 kilograma, više puta je proglašavan za najboljeg mladog boksera RS, a krajem maja je napravio zapažen rezultat na Evropskom bokserskom kupu u Mađarskoj gdje je osvojio bronzanu medalju pobjedivši slovačkog reprezentativca.

Kada je riječ o kick boksu, tačnije disciplinama, ful kontakt, low kick i K1 u kojima se takmiči, državni je prvak u K1, vicešampion u ful kontaktu, osvajač više internacionalnih kick boks kupova- pomenimo samo trofej grada Beograda u low kicku i Balkanski kup gdje je u dvije discipline, low kick i K1, osvojio zlatne medalje.

“ Na samom početku sam se jako radovao svakoj pobjedi, a sada sam se na njih moram priznati navikao. Naravno ponekada se desi i poraz što je u sportu sasvim prirodno, a onda slijedi analiza i gledanje meča, kako bi uvidjeli gdje sam pogriješio. Ali, kao i u životu, tako i u sportu, svaki poraz je i prilika da se nauči nešto novo. Sebe jednog dana vidim najmanje kao profesionalnog prvaka Evrope, a nadam se i sa svjetskim titulama”, naglašava Simo.

Podrška nadležnih institucija izostala

Prethodne godine on je izabran i među deset najperspektivnijih sportista Republike Srpske i tom prilikom mu je odobrena jednokratna novčana pomoć u iznosu od 400 KM od Ministarstva za porodicu omladinu i sport RS, ali ni nakon više od godinu dana novac nije uplaćen.

Sve troškove od opreme, treninga pa do odlaska na takmičenja uglavnom snosi njegov trener Duško Zorić, a pomoć nerjetko stigne i od iskrenih ljubitelja ovog sporta. Od Grada Banjaluka i resornog ministarstva do sada, osim obećanja, nisu dobili nikakvu pomoć.

“Oprema za ovaj sport nije skupa, ali su skupa putovanja koja su neophodna jer sportisti svoj kvalitet moraju pokazati na takmičenjima u regionu i inostranstvu. Nažalost do sada pomoć nije stizala od strane institucija, tako da se sva finansijska priča zasniva isključivo na našem vlastitom entuzijazmu, sve to izlazi iz našeg kućnog budžeta. Pomaže nas i par naših prijatelja, kako ko može- nekada je ta pomoć finansijska, nekada u gorivu, nekada u kotizacijama. Iskreno se nadam da će i nadležne institucije uvidjeti o kakvom je talentu riječ i da će ga podržati”, ističe Duško.

Profesionalne vode

Pored Sime u klubu trenira i Tomislav Vukomanović, također uspješan bokser, vlasnik brojnih medalja, koji zajedno sa Simom odrasta u Domu Rada Vranješević. Upravo saradnju nadležnog Centra za socijalni rad i osoblja i rukovodioca Doma Rada Vranješević, Zorić smatra ključnom, što Simo i Tomislav imaju ovakve rezultate. Takođe ističe da na ove talentovane sportiste ni na koji način ne utiče činjenica da dolaze iz Doma.

“Mnogi imaju predrasude o djeci koja odrastaju u domovima, te misle da su nesretni, povučeni i tužni. Međutim to je daleko od istine što potvrđuju I njih dvojica. Hiljadu puta sam na njihovim licima vidio osmjeh, onaj zdravi dječački osmjeh, a na onoj djeci koja u suštini imaju sve što im je potrebno, tog osmjeha nema. Oni na jednom biciklu dođu iz Doma, jer Simo redovno nešto pokvari i popravlja na svom, i nakon sat i po trening, vrate se nazad. I tako svaki dan, još ni jedan trening nisu propustili. Toliko su uporni, toliko su zdravog duha, uvijek raspoloženi, uredni, posvećeni. Oni nikada nisu pokazali da im nešto nedostaje i zaista vjerujem da će postati sjajni i sportisti i ljudi”, ističe Zorić.

U svjetlu budućnost vjeruje i Simo. Sa punoljetstvom i ulaskom u seniore, nada se i ulasku u profesionalne vode.

“Svu energiju koristim kako bi postigao što bolje rezultate u boksu. Najveća želja mi je da ovim sportom počnem da se bavim profesionalno i da od toga zarađujem”, kaže Simo i otkriva da u boksu nema uzore i idole, ali da bi volio da nekim novim klincima idol bude upravo on.

Buka

Pogrebno Iris
%d bloggers like this: