Ispovijest putnice: Kada vozač autobusa krene u šoping

Ko je gledao kultni domaći film “Ko to tamo peva” vjerovatno se sjeća sjajne glume nesvakidašnjeg prevoznika “Firma Krstić” i situacija koje su sjajno oslikavale tadašnje vrijeme.

Danas ravno 76 godina od dešavanja iz kultnog filma na Balkanu se prevoznici ili bar njihovi vozači ponašaju nekad jako slično.

Možda su previše gledali film pa oponašaju glumce a možda nam je jednostavno takvo ponašanje u krvi?!

Bilo kako bilo donosimo vam priču jedne putnice koja se zadesila u sličnoj situaciji kao iz filma:

“Moraćete kod nas uzeti peronsku, a u autobusu uzimate karte”- kaže mi gospođa na šalteru

-“Koliko je peronska? “

Plaćam marku i po sjedam na klupu kod perona, kontam, sad će on, taman za 10 minuta, u pola 5 bismo trebali krenuti. Međutim, kasni beogradska ‘Lasta’ nekih pola sata, sve nas na brzinu utrpava u autobus i kreće na gas. Kontam, ‘ajde nema veze, gužva neka možda uhvatila čovjeka.

Približavamo se Gradišci i tada, autobus skreće desno u dvorište kuće sa radnjom u prizemlju. Prodaju neke pokućne aparate i tako još neke stvari za kuću, naš vozač gasi autobus i obraća se dvojici mladića na prvom sjedištu:

“Momci, aj ustajte da mi pomognete!”

Momci se zgledali, pa ustali, imaju nekih 16-ak godina.

Prodavačica stoji kraj nečeg ogromnog i crvenog, u pitanju je peć, i to peć na pelet koliko se ja razumijem. Ko zna šta je peć na pelet, zna koliko je teška i ogromna.

Vozač i dvojica klinaca pokušavaju to ugurati u gepek autobusa ali ne ide, utom ovom jednom vozač nešto govori i on ulazi u autobus:

“Ljudi, ajd izađite ako ima ko da pomognemo čovjeku”

Niko ništa. Mada mi se učinilo da je izašao neko na zadnja vrata, ali ko će ga znati. Prodavačica je dotad već pozvala neke lokalne momke , utovatiše peć jedva, čini mi se autobus utonu za metar.

Ulaze momci, ulazi i vozač, pogleda u nas ostale , prodera se:

“Eto nismo ni 5 minuta stajali.”

Slovima: pet minuta. Ljudi uzdahnuše, i ja isto. Kakvih crnih pet minuta, i kontam kako nam ni karte nije još dao. Ni hvala, ni izvinite, nas 20 sjedi i onako tupim pogledom gledamo u vozača, kadar nevjera. Vidim, nema vajde obratiti mu se, bez karte me može izbaciti, a realno i sa kartom.

Osjećala sam ljutnju, šta nas imaš praviti budalama. Ko zna gdje ko treba stići, lik kasni i tu još u po vožnje obavlja svoje posliće. A on se preventivno namrgudio da spriječi ako mu neko bude htio nešto reći.

Kontam ja, daću te u novine.”

ATV

Lim profi, Prijedor Panta Rhei, masazno-kozmeticki studio, Prijedor Pogrebno Iris