Intervju: Razgovarali smo sa gradonačelnikom Prijedora Milenkom Đakovićem

Ne težimo mi prvim mjestima, već razvoju i građenju novog načina razmišljanja i zaustavljanju odlaska mladih u inostranstvo. Ako sve to ostvarimo, ova generacija će imati dobar razvojni ciklus. Prijedor vidim kako se približava uslovima života evropskih gradova. To je evolutivni proces u kojem svi trebamo učestvovati, u to vjerovati. Ono što možemo, i što je do nas, mi moramo uraditi – rekao je gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković

Gospodine Đakoviću, teče druga godina vašeg mandata gradonačelnika. Koliko je težak posao voditi jednu lokalnu zajednicu poput  Prijedora?

– Mnogo zavisi od toga kakav ste čovjek. Ja dolazim iz Demokratskog narodnog sveza, iz stranke u kojoj se nalaze ljudi koji sa narodom komuniciraju na razne načine. Kad čovjek pored svih svojih obaveza ima i zadatak da razgovora sa mnogim pojedincima i grupama, vremenom se to pretvori u kontinuitet. Ono što je u tome naporno je da gotovo nemate svog ličnog vremena. Što se tiče posla, on je zanimljiv, ali i složen. U Prijedoru je već urađeno dosta toga, ali pred nama je još mnogo zadataka. Naše težnje nisu samo da se razvijamo kao običan grad i sredina. Mi težimo približavanju evropskom tipu gradova. Zbog toga sam naglasio da još ima mnogo da se radi. Ali svake godine u Prijedoru stvari kreću naprijed. Uvijek je zanimljivo kad se nešto novo gradi i stvara. Istina, svi bismo voljeli da to ide brže i da bude većeg obima, ali moguće je ono koliko budžet može pokriti. Naša namjera je, kako u mandatu prethodnog gradonačelnika gospodina Marka Pavića, i za mog mandata, da održimo suficit u budžetu na kraju poslovne godine. Mislim da smo jedna od rijetkih lokalnih zajenica koja već 12 godina taj suficit ostvaruje. Kad se sve to sagleda, posao je jako zanimljiv, a u isto vrijeme i jako složen.

Prijedor je jedan od rijetkih gradova koji je, nakon tragičnih ratnih sukoba, uspio da stvori multietničku zajednicu kakvoj, bar deklarativno, teži BiH. Šta je recept za dobre međunacionalne odnose?

– Mi, u Prijedoru, to znamo, ali mnogi sa strane ne znaju za multietničku strukturu grada. Prijedor se, nakon rata, našao u složenoj situaciji, sa složenim odnosima. Sukob na međuetničkom principu nosio je teže posljedice u gradu u kojem žive različiti narodi. Prijedor je, nekoliko godina nakon rata, prije svega u periodu kad je gospodin Marko Pavić došao na čelo grada, počeo da traži pravi model suživota. Našao ga je, i cijenim da se on njeguje i danas. Uspostavljeni su kvalitetni odnosi, prije svega u političkim organima poput gradske skupštine. Naši građani, koji su tokom godine pratili rad ovog tijela, znaju da je u vrijeme dok je bilo mnogo svađa, bilo teško funkcionisati. Gospodin Pavić je, sa svojim saradnicima i ljudima koji su razumjeli vrijeme i događaje, pronašao pravi model. Jednostavno, Prijedorčane smo prestali dijeliti na izbjeglice, povratnike, raseljena lica. Rekli smo da smo svi građani Prijedora i da nastavljmo da živimo ovdje. To možda djeluje kao jednostavna fraza, ali nije ju lako realizovati. Pored toga, dosta je vremena utrošeno kako bi se ljudi privikli na to da je važno razgovarati o vremenu danas i vremenu sutra. To je vrijeme koje može donijeti nešto dobro, a vraćanje u prošlost na našim prostorima je vrlo teško. Prošlost je ovdje vijekovima opterećena teškim odnosima i tragičnim posljedicama koje ostavljaju dubok trag na psihologiji čovjeka. Danas se krećemo u pravom smjeru.

Rudnici željezne rude „Ljubija“ ostaju jedno od ključnih pitanja za Prijedor. Odlukom Vlade RS o skidanju sa liste strateških preduzeća, „Ljubija“ bi se mogla prodati i na berzi. Kakav bi rasplet ove priče bio najbolji za Prijedor?

– RŽR „Ljubija“ je značajna tema za RS, o kojoj se mnogo govorilo i van Prijedora. Do sada privatizacije nije bilo, jer nije bilo ni potrebne većine, u vremenu dok se za to pitala Narodna skupština RS. Odluka Vlade da to više ne bude preduzeće od strateškog značaja, takođe je izazvala polemike. Vi znate da se DNS, kao stranka, zalaže da “Ljubija” počne da funkcioniše, da se mašine pokrenu i da se krene sa eksploatacijom rude. Cilj je što veće zapošljavanje građana Prijedora, ali i produžavanje trajanja rudarstva na ovim prostorima. Poznato je da rudnik u Omarskoj ima relativno male zalihe, i da bi kroz nekih šest-sedam godina on mogao prestati sa radom. Aktiviranjem rudnika u Ljubiji i miješanjem sa rudom iz Omarske, eksploatacija bi se produžila do 2031. godine. To je jedna strana priče. Druga je ta što jedini koji ima prava na eksploataciju željezne rude na području Prijedora je „Arcelor Mital“. To je definisano kroz ugovor sa Vladom RS, na čijem čelu je, u to vrijeme, bio gospodin Mikerević. Mi smo u prethodnom periodu komunicirali sa Vladom kako bi dali do znanja da je DNS ostao pri svom stavu. Ali u ovoj situaciji ne možemo direktno da utičemo, jer odluku o prodaji ne donosi Narodna skupština. Ja ponovo spremam dopis koji će biti upućen vladajućim institucijama u kojem ih molim da dobro vode računa o ovom pitanju. Bila bi šteta da se ne aktivira preduzeće takvog kapaciteta i značaja za Prijedor, a posebno za područje Ljubije. Vjerovatno bi mnogo ljudi sa ovog područja tu pronašlo zaposlenje. A to je i bila naša prva intencija, da produžimo eksploataciju rude dok se ne pronađu nova ležišta. Ubijeđen sam da imamo neotkrivene rezerve. Ako RŽR “Ljubija” za Vladu više nije strateško preduzeće, za Prijedor svakako jeste.

Svjedoci smo da sve više stanovnika, naročito mladih, odlazi u zemlje zapadne Evrope. Ni Prijedor nije pošteđen ovog negativnog trenda. Šta Grad može da učini kako bi zadržao mlade?

– Činjenica je da je to jedno od pitanja koje se u društvenom i političkom životu često pominje. Činjenica je i da značajan broj ljudi, prije svega mladih i njihovih porodica, odlazi u inostranstvo. Taj trend je prisutan i vrlo ga je teško zaustaviti zbog toga što zapadne zemlje, zbog niske stope nataliteta i jakih industrijskih kapaciteta, svake godine traže nove radnike. Podatak da nekoj zemlji iduće godine treba milion radnika, otvara prostor da oni koji nemaju posla, ili oni koji su stekli znanja u našim preduzećima, počnu razmišljati o odlasku. Tu imamo dvije štetne posljedice. Prva je ta što u današnje vrijeme odlaze mladi koji sa sobom vode cijele porodice. I prije smo imali dosta radnika u inostranstvu, ali su tad, uglavnom, to bili nosioci domaćinstva , dok su porodice ostajale u državi. Oni su svojim porodicama slali novac, i ta sredstva su se obrtala u domaćoj privedi. Drugi problem je što odlaze mladi, najproduktiviji dio radne snage. U razgovoru sa onima koji odlaze, uvijek je najistaknutije nepostojanje radnog mjesta koje daje dovoljnu zaradu od koje se može normalno živjeti. Mi, u Gradskoj upravi, usmjerili smo se ka stvaranju novih radnih mjesta. I tražimo model kako bi u preduzećima došli u situaciju da radnik prima pristojniju i višu platu, platu koja bi mogla da ugasi želju za odlaskom u inostranstvo. U direktnom kontaktu sa mladima, čuo sam da dobar dio njih kaže da bi ostali u Prijedoru kad imali platu koja se kreće između 1.000 i 1.200 KM. Nažalost, kod nas se u takvoj situaciji mogu naći visokoobrazovani ljudi, dok oni sa srednjom stručnom spremom, a naročito oni koji nemaju ni nju, imaju dosta niske plate. Teško je zaustaviti odlazak kada imate tako jak vakuum koji usisava radnike. Međutim, mi smo u aktivnim pregovorima sa više firmi, od kojih očekujemo da dođu u Prijedor, otvore svoje kapacitete, ponude radna mjesta. Jedna od njih je i “Kolektor” iz Slovenije. Njihovi predstavnici biće nam gosti za Dan grada, i ako dokumentacija dotad bude spremna, potpisaćemo ugovor o izgradnji njihovih kapaciteta u Prijedoru. U aktivnim smo pregovorima sa italijanskom “Kalcedonijom”, velikim tekstilnim industrijskim konglomeratom. Oni se već spremaju da ovdje vrše prekvalifikaciju radnika. To su dva preduzeća koja su naročito interesantna, jer ne pate od toga koju školsku spremu imate. Njima je važno da čovjek savlada posao koji treba da radi. Njihove proizvodne linije su savremene, pa potencijalni radnik ne mora biti strogo edukovan za to radno mjesto. Oni svoje kadrove pripremaju prije nego što počne izgradnja objekata. “Kolektor” je već odabrao nekoliko radnika koji će ići na edukaciju u inostranstvo. Pripremaju se inženjeri i tehnolozi koji će obuku proći u Sloveniji. I to je dobar model,  jer mi imao raznovrsnu stručnu spremu, ali nemamo dovoljno one koja je neophodna. Investitori danas u Prijedor ne dolaze tražeći samo jeftinu radnu snagu, već ih privlači kvalitetna radna snaga. Tad su je spremniji platiti, a veće plate su naš cilj. Važno je naglasiti da se radi o savremenim pogonima sa kvalitetnim uslovima za rad, kako bi to naš narod opisao, kao u hirurškoj sali. Poznato vam je i da smo u našem poslovnom centru, koji se nalazi kod Agencije „PREDA“, otvorili nekoliko kancelarija u kojima bi zapošljavali mlade koji bi radili u domenu kreativne industrije. Nadam se da će upravo ovaj vid industrije postati jezgra za razvoj malih i srednjih preduzeća, jer se u svijetu pokazalo da kreativni sektor donosi veće zarade. Moja lična želja je da u Prijedoru razvijamo nove tehnologije, načine rada i razmišljanja. To bi značilo i nove vrste radnih mjesta, veće plate, ali i mogućnost za usavršavanje u inostranstvu te da će se mladi obrazovati za zanimanja koja su potrebna tržištu. Vodi se tu još pregovora o kojima je rano govoriti. Reći ću samo da je izvjesno otvaranje pogona iz mašinskog sektora na području Trnopolja.

Prijedor je imao tu čast da, ove godine, bude domaćin Sajma zanimanja, koji su posjetile hiljade osnovaca iz svih krajeva RS. Prijedorske srednje škole mogu da služe kao primjer mnogima kako osmisliti nastavu koja će, na kraju, dati kvalifikovan kadar za privredu. Koliko je tu značajna saradnja gradskih vlasti sa školama i privrednicima?

– Prethodnih godina smo primijetili da se poslodavci žale da srednjoškolci iz škola izlaze nespremni za svoja radna mjesta. Reagovalo se tako što se aktivirala Agencija „PREDA“. Prvo smo planirali naći jedan odgovarajući prostor i u njemu stvoriti uslove za različite vidove praktične nastave za razna zanimanja. Međutim, to je tražilo velike investicije. Zbog toga smo se odlučili da u samim srednjim školama iskoristimo prostor koji nije služio pravoj svrsi. Nakon pet godina, imamo ozbiljne projekte za restruktuiranje škola, naročito kad su u pitanju zanatska i uslužna zanimanja. Nabavljamo nove mašine, uvode se novi modeli zanimanja, a upravo to i interesuje učenike. Dešava se da bi oni, možda, i promijenili zanimanje, ali srednje škole ne nude željene smjerove. Mi nastojimo da svake godine uvedemo nova zanimanja koja bi bila interesantna privredi. Uvijek navodim da smo, poslije iskustva koje smo stekli u Velenju, počeli da prenosimo tehnološki dio znanja za specijalizacije u srednjim školama. Ono što je mene obradovalo su riječi nastavnika da djeca više ne trče samo na veliki odmor. Sad ostaju da se igraju i uče radu sa LEGO robotima. I to je prava škola, kad imate pristup koji privlači đake. Mislim da će to dodatno dati podstrek razvoju privrede, koja će dati uslove za zapošljavanje mladog čovjeka. Moja  želja je da svi koji žele da rade, dođu do radnog mjesta. Znam da je kod nas u glavama mnogih želja da se zaposle u državnom sektoru, po mogućnosti u administraciji. Međutim, nije moguće da svi tu želju i ostvare. Kvalitetnijim pristupom vlasnika preduzeća i obrazovanih mladih ljudi, možemo stvoriti uslove da se borimo sa odlijevom mladih. Mi imamo dovoljan broj mladih kojima možemo pružiti priliku za rad. I ako kompletiramo ovaj sistem, Prijedor će moći da se, na zdrav način, razvija u svim segmentima. Ako imamo jaku privredu, onda možemo ulagati u kulturu, zdravstvo, sport i slično.  Cilj je da dobro živimo u svom gradu, a ako to ostvarimo, možda se vrate i oni koji su iz njega otišli. Što se tiče Sajma zanimanja, bila je to zaista lijepa manifestacija koju su podržali Ministarstvo prosvjete i kulture RS i Grad Prijedor. Tu se moglo vidjeti da ima zanimanja koja teže visokoj sofisticiranosti. Tad su osnovci mogli da na licu mjesta vide šta znače ponuđena zanimanja, a svoja iskustva su im prenijeli učenici srednjih škola, koji su ujedno i demonstrirali naučeno.

Grad Prijedor je našao svoje mjesto na dvije liste čuvenog lista „Fajnenšal tajms“, u kategoriji mikro gradova. Koliko to znači za dalji razvoj privrede i privlačenje novih investitora?

– Već sam rekao da su nam poslodavci dolazili tražeći jeftine radnike. Sad je priča da dolaze tražeći kvalitetne radnike, i da su spremni da ih adekvatno i plate. Domaći privrednici spremni su da povećaju plate zbog odlaska mladih. Tako u sektoru građevinarstva počinju da podižu plate ključnim kadrovima bez kojih se poslovi zaustavljaju. Često se mogu čuti poslodavci kako se žale da ima radne snage, ali da nije kvalitetna, jer se dešava da radnik, taman kad se obuči u svojoj struci, ode u inostranstvo. Ono što mi moramo uraditi jeste vraćanje ugleda kvalitetnom radniku. I društvo mora da se, na naki način, zahvali radniku, a ne da imamo uslove u kojima se svi zadržavaju na platama kojima ne mogu biti zadovoljni, a onda nemamo ni kvalitetnog radnika niti poslodavac može biti zadovoljan postignutim.

Dobar radnik je jedan od preduslova privrednog razvoja, a drugi je, svakako, kvalitetna infrastruktura. Kakvo je stanje na tom polju i kakvi su planovi za naredni period?

– Možda mi toga nismo svjesni, ali u Prijedoru je dosta urađeno. Naročito kada se poredi sa okruženjem, istočnim i južnim krajevima regiona. Naravno, elementa za unapređenje ima, kako bi se infrastruktura dovela do kvalitetnog nivoa. Ali to ima svoju cijenu. Svake godine radimo na rješavanju infrastrukturnih problema, radimo na novim projektima i orijentišemo se prema onome što je najprioritetnije. Prioritet nastojimo da zadovoljimo, ali tako da ne prekoračimo granice budžeta, kako ne bismo otišli u deficit. U poslednje vrijeme pogodilo nas je i nekoliko nepogoda, poput katastrofalnih poplava 2014. godine. Ove godine imali smo mnogo klizišta, i to su vanredna izdvajanja. Ali i u to se mora ulagati, a svaki posao ima svoju cijenu. Mi nastavljamo dalje sa razvojem infrastrukture, a posljednjih 12 godina se upravo tome posvetilo mnogo pažnje. Jer za dalji privredni razvoj, infrastruktura je neophodna. Nadam se da ćemo imati kapacitete da nastavimo da je unapređujemo. Nadam se i da ćemo imati više sreće sa izvođačima radova na gradnji i rekonstrukciji puteva. U prethodnoj godini tu nismo mogli biti zadovoljni. Na tenderu izvođač ponudi jako nisku cijenu, a onda loše odradi posao. Te odnose je teško regulisati. Najveći je problem što renomirana preduzeća dobiju posao niskom cijenom, a potom u radove uvedu podizvođače nižeg ranga koji ne zadovolje kvalitetom. Nastojaćemo da tu popravimo stvari, koliko nam zakon dozvoljava. I nadam se da će izvođači i sami da shvate problematiku, jer mi nemamo drugu opciju nego da damo negativnu ocjenu za poslove koji su prethodno loše urađeni.

Kad se govori o infrastrukturi i selima, značajan je vodovodni projekat “Crno vrelo”. Kad se može očekivati finalizacija ovog vodovoda?

– Imali smo pet godina prekida na realizaciji Projekta, prosto zato što projektanti iz Banja Luke nisu dobro iskonstruisali sistem. Pokazalo se da su potrebna značajna sredstva, jer neki zajednički objekti u tom sistemu nisu bili projektovani kako treba. To se, u međuvremenu, uradilo. Sredstva su pronađena i završavaju se radovi na zajedničkim objektima. U izradi našeg sistema smo otišli daleko ispred Banja Luke, izgradnjom sekundarne mreže. Evropska investiciona banka nije nam dozvolila de gradimo tercijarnu mrežu i kućne priključke dok sistem ne bude ispunjen vodom. Poslije nekoliko sastanaka, taj posao je aktiviran. Prema posljednjim informacijama, najkasnije do septembra će se završiti zajednički objekti. Nakon toga krenuće se u završetak vodovodne mreže. Nadam se da će sve to uskoro da se privede kraju i da će stanovništvo koje dobije vodu biti zadovoljno količinom i kvalitetom vode. Nažalost, pet godina praznog hoda ostavilo je gorak okus kod građana, ali jednostavno grad ne može neke količine novca da izdvoji samo za jedan projekat. Lično će mi zadovoljstvo biti kad dođe trenutak da se prvi put odvrnu česme u domaćinstvima koja budu priključena na ovaj vodovod.

Koju poziciju u planovima za razvoj grada zauzimaju selo i poljoprivreda, budući da veliki broj stanovnika Prijedora živi u ruralnim krajevima?

– Poljoprivreda je u Prijedoru podsticana u nekim segmentima kad drugi o tom nisu ni razmišljali. Najviše se uradilo u domenu voćarstva i stočarstva, dok u druge grane nije toliko ulagano. To su diktirale različite okolnosti. Jedno vrijeme smo imali dobar razvoj voćarske proizvodnje. A onda od 2014. imamo pojave mraza ili leda koji prave velike štete. Mi smo prethodne godine pomogli našim voćarima, jer su neki pomišljali da sasjeku svoje voćnjake. Iskreno se nadam da ćemo uskoro naći rješenje za hladnjaču o kojoj smo nekoliko puta razgovarali. Pored toga, u stočarstvu, kroz razne oblike podsticaja pomažemo proizvođače. Nakon dužeg perioda, došlo se i do rješavanja značajnog broja problema kad je riječ o iznajmljivanju poljoprivrednog zemljišta. Konačno su potpisani ugovori, ali bilo je teško da svi ispune uslove koje je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede postavilo. Biće još ulaganja u poljoprivredu, to je sigurno. Ono što je važno reći da mi imamo manifestacije na kojima poljoprivrednici mogu da predstave i prodaju svoje proizvode. A to je ujedno i poveznica između ljudi. Postoji jedna stvar koju želim da podstaknem, a to su akcije. Mi u našim prigradskim i seoskim naseljima imamo jako puno poslova koje mašine ne mogu obaviti kako treba, ili čak mogu načiniti dodatnu štetu. Stalno pozivam predstavnike mjesnih zajednica i građane, i navodim im primjere akcija u Jelićkoj, Čarakovu, Busnovima i drugim mjestima. Ljudi su tu uložili trud u akciju zbog zajedničkih potreba. Grad je spreman da pomogne svima koji iskažu volju za ovakvim akcijama. U vrijeme kad sam bio mlađi, mi smo bili sretni kad pomognemo komšiji u nekom poslu. Volio bih da taj osjećaj dožive i sadašnje generacije mladih.

 

Gdje vidite Prijedor u narednim godinama? Kakva je vizija budućnosti?

– Mi, kao generacija političara bliskih narodu, težimo proevropskim modelima gradova. Gradovima koji stvaraju sve preduslove za dalji razvoj. Imao sam priliku da u Sloveniji budem u gradovima koji su razvijeniji od Prijedora i drugih naših lokalnih zajednica. Kad ih slušate, pomislili biste da je sve isto kao i kod nas. Uvijek su tu neki problemi, s tim da su oni druge vrste. Kod nas su ti problemi prizemniji i kompleksniji, dok je u njih u pitanju nadgradnja. Mi težimo da se približimo tim modelima, njihovim uslovima razvoja i življenja. Činjenica da je granica Evropske unije stigla na Savu, trebala bi pomoći da dio poslovnih aktivnosti bude prenesen i kod nas. I da na toj osnovi gradimo društvo i svijest ljudi, u skladu sa potrebama tog sistema. Da bismo zajedno sa većim brojem zaposlenih mogli početi razmišljati o rješavanju problema višeg nivoa. Razvojem privrede, lakše ćemo se baviti i kulturom i sportom i svim onim što doprinosi kvalitetu života.

Na kraju, koja je Vaša poruka građanima Prijedora povodom 16. maja, Dana grada?

– Prije svega želim im da lijepo žive. Želim im puno zdravlja, i da budu veseli. Godine 1942. na dan kad je prvi put oslobođen, grad je doživio  veliku radost preživjelog stanovništa. Mi 16. maj želimo da obilježavamo tako da bude inspirativan i da nadahnjuje ljude u potrazi za novim idejama. Lično imam impresije da se Prijedor saživljava sa željom da se živi bolje i ljepše. Željeli smo da sve ove manifestacije povodom Dana grada budu kvalitetne. Da to ne bude prozaično i da pružimo ljudima predah od svakodnevnog rada. Ja bih Prijedorčane, roditelje i djecu, koja završavaju osnovne i srednje škole, pozvao da vide šta to našem tržištu rada nedostaje, da nastoje usmjeriti djecu u zanimanja koja su primamljiva privredi, koja će se nastaviti razvijati. Želim im da iskažu više volje u poslovima od kojih će svi imati koristi. Ubijeđen sam da će se uveče, nakon završenog posla, bolje osjećati. Mi se zaista ne trudimo da u svemu budemo prvi, ali naš rad i organizacija često dovode do toga da ljudi iz naše okoline često kažu da je Prijedor prvi u nečemu. Ne težimo mi prvim mjestima, već razvoju i građenju novog načina razmišljanja. I zaustavljanju odlaska mladih u inostranstvo. Ako sve to ostvarimo, ova generacija će imati dobar razvojni ciklus. Prijedor vidim kako se približava uslovima života evropskih gradova. To je evolutivni proces u kojem svi trebamo učestvovati, u to vjerovati. Ono što možemo, i što je do nas, mi moramo uraditi. Mislim da je najvažnije steći povjerenje. Ono se stiče riječju i djelom. Mi se trudimo da se, koliko je god moguće, ispoštuje ono što je dogovoreno. U prijedorskoj skupštini, od osam stranaka, pet je našlo zajednički jezik. Čak i opozicija često podržava prijedloge vlasti, jer shvataju da je to nešto korisno za građane. Ali, prirodno je da se opozicija protivi poziciji. Ponekad tražeći i dlaku u jajetu. Ipak, najvažnije je da 23 od 31 odbornika uviđaju okolnosti u kojima živimo i da se oni uspješno dogovaraju. Tako uspijevamo da usmjerimo Prijedor u pravcu razvoja proevropskih gradova.

K.V.

ASHA prodaja vozila Pogrebni prevoz Iris Lim Profi Prijedor