Imam sa fratrom i parohom zadivio region: Svi smo mi braća

Selfi imama Admira ef. Muhića, rodom iz Busovače, župnika fra Ive Bošnjaka iz Prozora-Rame i Željka Vidakovića iz Zvornika, koji žive i djeluju u Hrvatskoj, izazvala je veoma pozitivne emocije i iznova naglasila koliko su ovdašnji ljudi u sveopćem crnilu itekako željni pozitivnih priča i, prije svega, zdravih međuljudskih odnosa. Izgleda da je to čovjekoljublje postalo najveća ekskluziva. Jer, toliko ga je malo.

U razgovoru  Admir ef. Muhić, inicijator ovih skupova, kaže da je su fotografije i priča o njima imali veliki odjek među “ovdašnjim narodima” u zemljama “gdje se razumijemo bez prevoditelja”, počevši od Hrvatske i BiH.

Svima paše burek

“Dobro je “legla” ta informacija. To nije ništa spektakularno. Mi nismo od jučer na tom fonu. Ja se sa parohom znam već sedam godina. Novi je župnik fra Ivo Bošnjak, ali smo “kliknuli” na prvu. Kao što reče i moj mutevelija Suljo Bašić, ovo nema alternativu. Ovu sliku, kaže, treba uramiti i držati u našim džematima kao svojevrsnu poruku da nam nije tijesno! To je Božja volja i po Božjoj volji trebamo da hodimo. Ovo što radimo ne krši nikakve zakone ni Šerijat, niti zakone drugih vjera. Ovdje je bino ostati čovjek. ili jesi ili nisi”, kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba ef. Muhić.

Veli da na ne treba stati na ovome.

“Moramo spojiti i naše političare, sportaše, biznismene… Da se potrude kako bi omilili nama život ovdje , a ne da nam bude mrsko”, dodat će efendija

Tragom ove pozitivne priče inicirat će da u džematu Maljevac bude napravljena “burekijada”

“Da pozovemo predstavnike općina da i oni s nama sjednu za stol. Složit ćemo se da će burek dobar i da nam svima paše! I tako isto da zaboravimo na određene probleme. U ovom kontekstu, mi moramo njegovati odnose poštujući jedni druge, s tim tako poštujemo sebe, svoje krojene”.

Ef. Muhić od 1992. godine je živio u Puli. Prvo radno mjesto 1998. godine mu je u Varaždinu, gdje se oženio, a godinu kasnije jednom sedmično je putovao u Cetingrad da drži vjeronauku. Dvije godine poslije se tamo preselio, a onda za još dvije formirao džemat u Bogovolji, preselio se u Maljevac na službu. Tokom 2008. formiran je Medžlis Karlovac s tri džemata, a 2012. on je postao glavni imam karlovačkog Medžlisa. Ovih dana u Karlovcu je pod vodstvom ef. Muhića otvorena četvrta džamija u Hrvatskoj.

Da je Allah htio, podsjeća nas ef. Muhić na izvorne vrijednosti, on bi stvorio sve muslimane, ili katolike, ili pravoslavce, “nego nas je stvorio u različitosti i u toj različitosti mi tražimo jedni druge”.

“Teško mi je bilo kada sam prije nekoliko godina vidio da jedan stanovnik Mostara nikada nije prešao na drugu stranu obale, došao na Stari most. A vjere su na izvoru. Samo na izvoru voda nije zamućena, samo na izvoru nije potreban most. Ali, mi dalje od izvora moramo praviti mostove kako bismo prelazili na drugu stranu. Naša plemenita vjera nas uči da činimo dobročinstvo jedni prema drugima. Isto tako kršćani držeći se osnovnih uputa Biblije i Dekaloga, deset Božjih zapovijedi, mi moramo proizvoditi dobra djela. Kada dijete vidi efendiju, paroha i fratra kako zajedno sjede, ono će to reći roditeljima, koje će ga vjerovatno poučiti da nazove dobar dan, selam… To nas treba krasit i to nema alternativu”, navodi Muhić.

Nadalje, efendija opisuje kako je odlazio na polnoćku za Božić kao bi čestitao blagan svojim susjedima, da je na Vaskrs bio kod pravoslavnog kolege s kojim je ručao i obišao crkvu…

“To su određeni koraci koje trebamo njegovati i u toj različitosti prihvaćao ono što je Bog stvorio, dao nam puninu, da živimo u različitosti”, ističe on, podsjećajući islamsko vjerovanje da su se naše duše upoznale još u Ezelu (vječnoj prošlosti, svijetu duša) i tamo, kako će u svom stilu reći, “kliknule”.
Širimo dobro

“A vrlo malo nam je potrebno da međusobno “kliknemo”. Treba upaliti to svjetlo, ono potiskuje tamu. Tama nam je u ovom kontekstu zlo. Kao plod vjere, činimo dobro i odvraćamo od zla”, naglasit će efendija Muhić.

Svi mi, veli, imamo zajedničkoga praoca Abrahama, Ibrahima a. s., što znači da smo svi braća.

“Po njegovom sinu Ismailu nastali su Arapi odnosno Muhamed a. s. a, dok su, s druge strane, od Isaka ili Izaka potekli Isus, odnosno Isa a.s., te Kršćani, Jevreji… Mi svi dolazimo s istog izvora. Mi priznajemo Abrahama kao svog pradjeda. U namazu se toliko spominje Ibrahim da smo mi dužni slijediti njegove poruke, poruke njegove supruge Sare, Hadžere, Isaka, Ismaila… Otkud nama pravo da onda odbijamo saradnju…”, kaže Muhić.

Na kraju poručuje:

“Mi smo pozvani da govorimo o ljubavi i naša misija na svijetu jeste da govorimo o ljubavi. Ali ne samo da govorimo već i živimo. Kao što je u Dekalogau zapovijed Božja prema svim kršćanima i muslimanima: “Gdje čovjek vodi drugog brata, Bog je s njima”. To je ljubav Božja koja je posijana među nama”.

Hrvati kao Bošnjaci…

“Ovdje u Vojnić naseljeni su uglavnom Hrvati iz sjeverozapadne Bosne. Oni su vrlo sličnog mentaliteta kao i Bošnjaci. A domaći Srbi koji su tu mentaliteti kao naši Krajišnici iz Bosne. Otud i umjetnička slika koja krasi općinsku Vijećnicu gdje se preko Gline vidi munara iz Bosanske krajine. To nije strano ovdje”.

Radio Sarajevo

Dental Studio Prijedor
ASHA prodaja vozila