Gdje su proizvođači tekstila, boja, rublja, kože, drveta…?

Oktobar 2018. godine. Dan sedmi. Izbori. Stanovnici Livna izašli su na glasanje, ali promjene nije bilo. Malo izbornih krađa, malo krađe identiteta dopisnih birača u kombinaciji sa lažnim strahom od drugog i drugačijeg – i lista koju predvodi HDZ BiH, ponovo je pobijedila u ovom gradu. Odlazak stanovništva i propadanje privrede može da se nastavi…

Jedan od glavnih razloga odlaska je nemogućnost zaposlenja. Iako je prije i neposredno  nakon rata industrija u Livnu bila uspješna, danas uz izuzetak Mlijekare Livno i brenda Livanjskog sira, ništa drugo više ne postoji. Krenimo redom…

LIVTEX

Prije rata uniforme za policajce  šivane su tkaninom izrađenom u Livtexu. Radili su i nakon rata, sve do 2007. godine. Banka je aktivirala hipoteku, i na kraju jestečajni upravnik odveo Livtex ka gašenju.

Opterećen dugovima, Livtex je likvidiran 2009. godine. Od tada radnici traže povezivanje staža i uplaćivanje zaostalih plaća. Oni koji su mogli dizali su kredit kako bi otišli u penziju.  Livtex je počeo uzimati živote. U svom se uredu iz očaja ubio tadašnji direktor Hasan Lemo. 

Tri neuspješna tendera za kupca. Vrijednost je pala sa 12 na tri miliona. Da bi se bilo šta zaradilo, prodavale su se milionski vrijedne mašine u staro željezo. Ono što je ostalo, oprema, materijal, instalacije, kralo se preko noći. Kradljivce je ubijala struja iz trafo stanice, ali nisu odustajali. Novaca za staž i zaostale plaće radnicima nije bilo. Kako se nisu mogli upisati kao vlasnici nad nekretninama, kupci Livtexa su odustali. 

UZGAJIVAČ KUPUSA

Dva miliona kredita banke otkupio je lokalni tajkun Pero Pavić. Radnici kažu za 450 hiljada maraka. Tako je dobio 40 dunuma zemlje u centru Livna. Prije rata bio je uzgajivač kupusa, Pavić je poslovni uzlet počeo u ratu, a nastavio u poratnim godinama. Bio je trgovac, vlasnik mesne industrije, šoping centra… Za lokalnu vlast, Pavić je poželjan partner i kvalitetan investitor. Livtexa više nema. Na mjestu firme nalaze se pumpa i skladište. 

Livno bus još je jedna od livanjskih priča. Kada su se zvali Bosna Livno bili su treća prevoznička firma u Jugoslaviji. Pred rat su imali 100 autobusa. Privatizirani su 98. godine, sa procjenom kapitalaod13 miliona maraka. 

Ugovor o dokapitalizaciji potpisala je tadašnja članica Upravnog  odbora Borjana Krišto. Na suđenju povodom ove privatizacije tvrdila je da se tome protivila, ali da su joj kazali kako to mora uraditi kao član UO-a s visokom stručnom spremom, što je ona i učinila ne sumnjajući u zakonitost ugovora. 

Nakon ove pravne nesmotrenosti  postala je federalna ministrica pravosuđa. Danas je napredovala do delegatkinje u Domu naroda BiH i osoba je bez koje ne prolazi nikakvo zapošljavanje u Kantonu 10.

Bivši direktor autobuske stanice obvezao se preuzeti zaposlene Livno busa i uložiti novac. Obvezu je izigrao, za dvije godine vrijednost firme pala je na 150 hiljada maraka. Ugašeni su prije četiri godine kada su prodali imovinu konkurenciji.

LI TRANS

Uspješna firma bio je i Li trans. Stotine kamiona vozilo je za namjensku industriju. Nakon rata, dva stečaja. Deset godina muke. Nezakonita prodaja sve imovine initi marke radnicima koji su ga stvarali. 

RADNA SNAGA U INOSTRANSTVU

Tvornica boja i lakova Unimax iz Livna još je jedna u nizu propalih tvornica. Nekadašnji div, danas je zapuštena i propada. Neki dijelovi su prodani prije više od 15 godina .U tvornici je I danas moguće pronaći kantice lakova, proljeće može se osjetiti smrad boje. Sredinom 80-ih godina njemački VW htio je u Unimaxu napraviti svoj pogon, ali do te investicije nije došlo zbog nestabilnosti u tečaju dinara i njemačke marke. Na kraju i Unimax postaje žrtva propale privatizacije.

Nekada su na ovom području bile uspješne i tvornica stolnog rublja Perla, šumarija Cincar,  Kožara, Robne kuće Livno

Danas tvornica više nema, radna snaga je u inostranstvu. Tu je samo ista vlast. Više od 22 godine.  

(zurnal.info)

Dental Studio Prijedor
ASHA prodaja vozila