Djevojčica iz Orašja danas je uspješna i cijenjena slikarica u SAD

Da nije bilo njene mame koja ju je podsticala u njenim dječijim snovima, i jednog američkog profesora koji ju je ubijedio da promijeni smijer na studijama, možda bi Maja bila atletičarka.

No danas njeno ime nešto znači u svijetu umjetnosti u SAD, s obzirom da redovno izlaže u galerijama, a predstavljena je u najprestižnijem američkom časopisu za slikarstvo – New American Paintings.

Maja Ružnić se rodila 1983. u Orašju, gdje ju je, samu s majkom, dočekao rat. Otisnule su se u izbjeglištvo, najprije u Hrvatsku i Sloveniju, a potom u Austriju, gdje Maja dobija očuha i sestricu. Porodica se potom seli u Los Angeles, gdje se talentirana djevojka počinje aktivno baviti atletikom i tek usput baviti svojim hobijem – crtanjem. Zahvaljujući atletici primljena je na Berkeley – jedan od najprestižnijih univerziteta, ali uskoro doživljava povredu, što je onemogućava da trenira.

Njene crteže jednog je dana vidio profesor koji ju je ubijedio da mora odabrati umjetnost kao profesiju. Tako je Maja postala slikarica, čija se platna danas izlažu i prodaju i od toga živi.

Maja Ružnić ponovo je u BiH, a njena ulja možete pogledati u sarajevskoj galeriji Duplex na izložbi pod nazivom Phantom Caravan.

“Nikada ranije nisam bila u BIH iz profesionalnih razloga, samo sam dolazila da vidim rodbinu. Ali sam željela, pa sam preko Facebooka stupila u vezu sa Pierreom Courtinom koji vodi galeriju Duplex i dogovorili smo se za ovu izložbu”, prisjeća se u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

“Posebno mi je bilo važno doći u Sarajevo jer je moj otac Borislav Popović, kojeg nikad nisam upoznala, iz ovog grada i tu se upoznao sa mojom mamom. Sentimentalno sam vezana uz Sarajevo”, kaže.

S obzirom da se tokom studija mnogo bavila psihologijom traume, ono što je u fokusu njene izložbe je transgeneracijska trauma, prenošenje najgorih iskustava rata i raseljenosti na nove generacije.

“Phanton Caravan su portreti kojih bližnjih koje nikada nisam upoznala, poput moga oca. Specifično, ja sam zainteresovana da saznam kako trauma živi u tijelu, prikazujem ih kao neke duhove, aveti, negjde između ovog svijeta i onog poslije smrti.

Majka je, kaže, imala posebnu ulogu u oblikovanju karijere. Iako se donekle ponašala drugačije od ostale djece, uvijek sanjarila i zatvarala se su svoj svijet, majka ju je duhovno bogatila i podsticala da čita i crta.

Mnogo godina nakon toga, slika Maje Ružnić osvanula je na naslovnoj stranici prestižnog žurnala “New American Paintings”. Bio je to portret njene majke, nazvan Mother of All Evel. Naravno riječ je o ironiji, jer za Maju nema važnije osobe i vječno joj je zahvalna.

RadioS.

Pogrebno Iris
%d bloggers like this: