Darko Cvijetić: Učenje plivanja

POEZIJA

Teško je misliti na našim jezicima, duže od devet riječi.
Pjevati je još teže, jer je jezik sakaćen i sječen, surovo siromašen sustavnim umaranjem.
Mladi Slaveni odlaze.
U više vjera, viševjerni mladi Slaveni odlaze.
Stari Slaveni postaju od Južnih Slavena. Uskoro će Južni Slaveni, postajući Stari Slaveni i progovoriti i propisati staroslavjanski.

Ono ostarjelih Slavena, što ostane od Južnih Slavena, vrtit će Praslovan od Lačnog Franca CD, na noćnom bolničkom ormariću, ukradenom iz hotela Jugoslavija.

Južni Slaveni jedu svoje jezičiće, i još samo malo, pa će ih pojesti, i početi govoriti engleski i njemački i švedski i danski, sve sa 577 riječi, i imat će google prevoditelje oko vrata, kao Pekić diktafone s Uspenjem i sunovratom Ikara Gubelkijana.

Odslavenit će se i progermaniti, i frizure će imati miteleuropske.
A Stari Slaveni, preostali, obilazit će Groblja heroja i zidati sve mlađe crkve i sve bjelje, i sve teže, a u bolnice će sami i dalje nositi supice i gazu.
I tako desetljećima.
Preslavenili se.
Ojužilo Slavenima. Hoće tako pred buru, kaže Arsen, kad sivilo podavi otoke.
Ojužilo, preslavenili se …

A šta je Dnjepru falilo?
Ili vatrama pod mrtvima?
Isus ne bi znao za nas, i freskama bi nedostajao, naročito zimi. Ni Muhamed ne bi znao za nas. Nitko nas po pustinjama ne pamti.

Ništa Dnjepru nije falilo, ništa.
Šta smo ovdje tražili, zašto smo dolazili, nitko se više ne sjeća, niti ima jezika na kojem bi se sjećao, nitko više i ne zna, i nikome više nije ni važno.

A tamo, kod kuće, žene nas još čekaju, i kao pred svake neuspješne lovce, stavljaju mlake čorbe i tješe ih znojnim dahtanjima.

ASHA prodaja vozila