Arbitražni sporovi protiv BiH teški više od 750 miliona evra

U toku je nekoliko arbitražnih postupaka protiv Bosne i Hercegovine, u ukupnoj vrijednosti većoj od 1,5 milijardu maraka (više od 750 miliona evra).

“Najskuplji” spor je onaj koji vodi Elektrogospodarstvo Slovenije protiv Termoelektrane Ugljevik – više od 1,3 milijardu maraka (preciznije, 1.360.000.000 maraka).

Viadukt iz Portoroža je pokrenuo spor zbog toga što nije realizovan Ugovor o izgradnji dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas (odšteta od 51 milion eura). Austrijski Strabag smatra da je oštećen (642.000 eura) jer, iako je izabran za izvođača radova na mostu preko Save kod Svilaja, nikada ih nije započeo.

Elektrogospodarstvo Slovenije je pokrenulo arbitražu (695 miliona evra) jer nije dobijalo električnu energiju iz Termoelektrane Ugljevik, tokom ratnih godina, iako su investirali u gradnju tog objekta.

Iz sličnih razloga, ovih dana stiže novi odštetni zahtjev – Elektroprivreda Hrvatske je pokrenula spor potiv Termoelektrane Gacko, što bi dosadašnjem ukupnom iznosu, dodalo novih, najamanje 50 miliona evra.

Ekspert za državnu imovinu Muharem Cero smatra da su se ogromni troškovi mogli izbjeći da se država Bosna i Hercegovina ranije uključila u rješavanje ovog problema.

“Iznosi ovih zahtjeva u arbitraži, ma koliko zastrašujuće djelovali a radi se o milijardu i petsto miliona, mogu izaći na mnogo više iznose, jer kamate teku, obaveze teku, troškovi se gomilaju. Uključivanje državnog pravobranilaštva u jednoj poodmakloj fazi spora, upućuje na konstataciju da su izvršne vlasti Bosne i Hercegovine vrlo traljavo vodile ovaj postupak i da se nisu u zaštiti bh. interesa uključile na vrijeme i na način kako to rade sve druge države”, ističe Cero.

Ne treba zaboraviti, ukazuje Cero, da je arbitraža nešto što dolazi na kraju pokušaja izmirivanja neriješenih odnosa.

“To znači da je krajnji efekat u cjelokupnoj fazi trajanja ovog postupka bio izvan učešća jedinog međunarodnog subjekta u Bosni i Hercegovini, a to je država Bosna i Hercegovina. Ona se uključila u poodmaklom periodu i ovdje postoji mala opasnost – presude se mogu namirivati preko imovine a ne preko novčanih iznosa. Ne isključujem da predmet namirenja obaveza bude enormno vrijedna imovina Bosne i Hercegovine u zemljama Evropske unije”, kaže Cero.

Uskoro bi trebala stići odluka u predmetu austrijskog Strabaga, koji je je tužio Bosnu i Hercegovinu, odnosno Ministarstvo transporta i komunikacija zbog toga što na vrijeme nije uveden u posao, koji je dobio 2011. godine na izgradnji mosta preko rijeke Save kod Svilaja. Spor se vodi na arbitražnom sudu u Hagu.

Kako su izjavili predstavnici nadležnih institucija – Pravobranilaštva i Ministarstva transporta i komunikacija, BiH se ne može nadati povoljnoj odluci jer je arbitar već zaključio da je zahtjev Strabaga za raskid ugovora bio opravdan.

Austrijska firma je raskinula ugovor i zatražila isplatu odštete od Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Hrvatska se nagodila, i platila, 535.000 evra, što je potvrdio i Mlađen Mandić, v.d. pravobranioca BiH.

“Hrvatska je platila svoj dug a Bosna i Hercegovina očekuje rezultate arbitraže. Spominje se samo jedan arbitar koji će na kraju i presuditi. Tu su male šanse da BiH uspije”, kaže Mandić.

Zamjenik pravobranioca Mariofil Ljubić je pred poslanicima Parlamenta BiH podsjetio da je povodom raskida ugovora sa Strabagom, u Bosni i Hercegovini pokrenut istražni postupak protiv odgovornih za ovaj slučaj, te da je bilo pokušaja za mirno rješavanje spora u čemu se nije uspjelo.

Od pokrenutih, tri arbitražna postupka su vezana za područje Republike Srpske – termoelektrane Ugljevik i Gacko i hidroelektrane na rijeci Vrbas.

Analitičarka Svetlana Cenić kaže da se ne mogu očekivati dobre odluke za Bosnu i Hercegovinu, te da će teret snositi poreski obveznici.

“Republici Srpskoj (RS) sada odgovara postojanje države iako se do sada nisu pretrgli da riješe ovaj problem. Vlada RS je znala da će biti još gore onog momenta kada je uvela ruskog milijardera Rašida Serdarova, kojem je dala koncesije za izgradnju i korištenje Termoelektrane Ugljevik 3”, navodi Cenić.

Svetlana Cenić tvrdi da se problemi olako shvataju, odnosno, stručni kadar se ne angažuje na vrijeme.

“Što je najtragičnije, ako se izgubi arbitraža za Ugljevik i ako Slovenci krenu u naplatu dugovanja, ova je termoelektrana izgubljena. Moguće je da Ugljevik, ili pola termoelektrane ode njima… a meni se čini da to za vlasti ne bi bila loša vijest. Termoelekrana Ugljevik mora sada uložiti 200 miliona maraka samo za smanjivanje emisije štetnih čestica i plinova u vazduh, za šta Termoeletrana sigurno nema novca – posluje s minusom, zapošljava nove radnike nakon svakih izbora, pitanje je kolike su rezerve i kvalitet uglja. Gromoglasno najavljeni investitor u Ugljevik 3, Serdarov, više se i nespominje, a i on je čak najavio pokretanje arbitražnog postupka”, kaže Cenić.

BiH nema arbitra pri ICSID

Poslanik u Parlamentu BiH Damir Arnaut naglašava kako se većina postupaka vodi pred Međunarodnim centrom za investicione sporove (ICSID) u Vašingtonu, u kojem su 1.002 arbitara iz svih zemalja. Ali, među njima nema ni jednog iz Bosne i Hercegovine.

“Prevashodno, to je obaveza Ministarstva spoljnih poslova i Savjet ministara, da uvijek imamo spremne arbitre koji se mogu uhvatiti u koštac sa najsloženijim investicijskim sporovima na međunarodnom nivou. Bosna i Hercegovina je maltene jedina zemlja koja nema niti jednog registrovanog arbitra pri ovom međunarodnom tijelu. Hrvatska, naravno, ima, Srbija ima, Slovenija ima. Puno, puno manje, čak i nerazvijenije zemlje od Bosne i Hercegovine imaju arbitre”, kaže Arnaut i napominje:

“Ukoliko svaki put trebate angažovati nekoga iz druge zemlje, jer Bosna i Hercegovina, nema drugog izbora, onda se gubi ovaj segment da arbitar poznaje situaciju , a na kraju krajeva, ta osoba će svakako biti skuplja nego što bi bila osoba iz Bosne i Hercegovine.”

Muharem Cero upozorava na još jedan aspekt ovog problema uz preporuku da se Bosna i Hercegovina počne ponašati kao i ostale zemlje, koje ne dozvoljavaju da se od 2001. do danas riješi pitanje sukcesije bh. imovine.

BiH uopšte nije pokrenula postupke da vrati svoju imovinu. Na nedobrosusjedski akt treba odgovoriti na isti način. U Hrvatskoj bi se to moglo odnositi na oživljavanje i pokretanje pitanja bh. vlasništva u famoznom današnjem JANAF-u (Jadranski naftovod), a bivšem JUNAF-u (Jugoslavenski naftovod). Šta je s imovinom Agrokomerca iz Velike Kladuše koji je udruživao sredstva sa UTP Dubrovnik? Zajedno su gradili objekte, od kojih BiH nikada nije oprihodovala ni jednu marku. Zatim, Šipadova luka u Šibeniku, bolnica za plućne bolesti Cavtat i još mnogo drugih”, kaže Cero.

Bosna i Hercegovina, upozorava Cero, mora što prije svoj isntitucionalni okvir za ostvarivanje prava iz sukcesije prilagoditi surovoj borbi za ostavinsku masu bivše Jugodlavije, na teritoriji drugih država, onog što pripada BiH.

“Adekvatan odgovor Bosne i Hercegovine za Sloveniju može da bude podnošenje zahtjeva za povrat enormne bh. imovine iz sukcesione mase. Prije svega to se odnosi na imovinu Šipada i drugih velikih firmi iz BiH, koje su djelovale u Sloveniji i drugim zemljama regiona. Imam osjećaj da se rat protiv Bosne i Hercegovine nastavlja na način ubijanja njenog ekonomskog suvereniteta”, zaključuje Cero.

BNTV

Pogrebno Iris
%d bloggers like this: